Kaže se da je jednog dana Zun-Nun prolazio kraj nekih ljekara koji su bili okruženi velikom grupom ljudi i žena koji su u rukama držali boce urina. Ljekari su propisivali lijekove u skladu sa bolešću svake osobe. On je prišao jednom ljekaru, pozdravio ga i rekao mu: „Neka ti se Allah smiluje, molim te daj mi lijek protiv loših djela.“
Ljekar je oborio glavu i šutio jedan sat, a onda je rekao: „Ako ti propišem lijek, da li ćeš mi pokloniti svoju pažnju i razumijevanje?“ Zun-Nun mu je potvrdno odgovorio.
Onda je doktor rekao: „Uzmi korijen neimaštine pomiješan sa polenom strpljenja i Terminalia chebulom pokornosti, i sjećanjem na Allaha, zajedno sa Tamarindus indicom poniznosti, osladom iskrenosti, rabarbarom čistoće i vjere. Sve ovo stavi u lonac u kome nema loših djela, a ispod zapali vatru posvećenosti, sve dok se na površini ne pojave znaci mudrosti. Kada se pojave, protjeraj ih kroz sito sjećanja, i procijedi u čašu prihvatanja. Ovo ohladi zajedno sa veličanjem Allaha. Kada se ohladi, popij taj napitak i okusi rad po stvarima koje su unutar njega. Poslije toga, nikada više nećeš učiniti loše djelo.“
Dakle, svoje srce liječite ovim lijekovima kao što tijelo liječite onim lijekovima, i na ovaj način ćete uživati u lijepom zdravlju na oba svijeta.
Izvor: Dželaluddin Abdurrahman es-Sujuti, Vjerovjesnikova medicina, Libris, Sarajevo, 2003., str. 164-165., prevod: Haris Murtić