Kako se da zaključiti na osnovu kur’anskih ajeta, lijep govor I lijepo izražavanje imaju dvije temeljne osobenosti:
Lijepe riječi i istinit govor
Slatkorječivost i korištenje lijepih i pristojnih riječi više su pokazatelj pobožnosti i lijepog ponašanja čestitih ljudi nego što predstavljaju znak izražavanja poštovanja prema drugima.
Jedna od odlika stanovnika Dženneta jeste čistota njihovog govora.
Uzvišeni je o njima rekao:
“Oni su bili upućeni da samo lijepe riječi govore.”
Pod lijepim riječima (tajjib) misli se na prijatne riječi i vedre izraze u skladu sa istinom, za razliku od ružnih i prljavih riječi (habis), koje su uvredljive i lažne.
Bog daje prednost lijepom i pažljivom govoru nad udjeljivanjem koje je popraćeno uznemiravanjem i vrijeđanjem i o tome u Kur’anu kaže:
“Lijepa riječ i oprost su vrjedniji od milostinje koju prati vrijeđanje.”
Lijepa riječ predstavlja prepoznatljiv govor koji donosi povjerenje i koji je u skladu sa istinom te sa stanovišta razuma i vjere pohvalan.
Izvor: “Vrline čestitih u Kur’anu”, s perzijskog preveo Sedad Dizdarević, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2012