Čestiti ljudi, u svjetlu islamskih učenja, pridaju velik značaj milovanju po kosi i podršci siročadi i o njima se staraju kao o svojoj djeci.
Širenje kulture staranja o siročadi u društvu širi ljubaznost i milosrdnost, a također sprječava društvene probleme i štete koje prave djeca bez staratelja.
Pored toga, ljubav i podrška svih prema siročadi sve očeve čini spokojnim, jer postoji mogućnost da u budućnosti i njihova djeca dožive istu sudbinu.
Upravo zbog toga Uzvišeni Bog je odredio na koji način treba pružiti podršku siročadi, kako bi se uz zaštitu njihovih materijalnih prava smanjio stepen njihove patnje i nevolje i kako bi bio nadomješten nedostatak očinske ljubavi, kao što možemo vidjeti u Kur’anu:
I pitaju te o siročadi. Reci: “Bolje je imanja njihova unaprijediti!”
A ako budete s njima zajedno živjeli, pa oni su braća vaša.
Iz ovog ajeta vidi se da muslimani trebaju vezano za siročad imati osjećaj odgovornosti i prema njima se ponašati kao prema svojoj braći ili članovima porodice.
Međutim, treba znati da je ova zapovijed uslijedila nakon oštrog upozorenja o čuvanju prava siročadi, jer neki ljudi pokazuju pohlepu prema imetku siročadi:
“A od imetka siročeta – što dalje! osim ako želite da ga unaprijedite, sve dok ne postane punoljetno.”
Osim čuvanja imetka siročadi, Uzvišeni Bog preporučuje sklapanje braka s njima i upozorava na nužnost poštivanja pravde i koristi siročadi, tako da ukoliko neko nema mogućnosti u potpunosti poštivati pravednost i čuvati dostojanstvo siročeta, ne treba s njima stupati u bračni odnos, kao što stoji u Kur’anu:
“Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite sa onim ženama koje su vam dopuštene.”
Izvor: “Vrline čestitih u Kur’anu”, s perzijskog preveo Sedad Dizdarević, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2012