Ljubav je priroda poslanika Muhammeda, a.s.

Hvala Allahu, Gospodaru svih svijetova, Koji je čovječanstvo počastio najvećim čašćenjem – poslanikom Muhammedom; neka je salavat i selam na njega, na njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe i na sve kojima je on uzor, ljubav i životni učitelj.

Srcem i s krajnjom ljubavlju izgovoriti ime Resulullaha Muhammeda znači pridobiti ljubav Gospodara svjetova. Spominjanjem onoga kojeg Gospodar najviše voli, sigurno se postiže to da nećemo biti uskraćeni Njegove milosti i zaštite. A oponašati i slijediti najdraže Allahovo stvorenje i živjeti po njegovim preporukama i naredbama, znači imati slavu i sreću na oba svijeta.

Svjetlo čovječanstva, Muhammed, s.a.v.s., uvijek je bio poštovan mio i drag. Allahu je bio pokoran svakim dahom jer Ga je neizmjerno volio. Kroz cijeli njegov život, ponašanje i stavove srećemo ljubav. Obavezama je prilazio s najvećim zadovoljstvom. Umor nije nalazio puta do njegove duše. U brizi za problemima drugih, nalazio je užitak zaljubljenika. Svakodnevne obaveze postajale su mu hobi u koji je bio zaljubljen. Njegov karakter se ocrtava bliskošću, a isijava ljubavlju. Kad bi ga oči ugledale, odmah bi ga zavoljele. Samo jedan dašak njegove tople ljubavi, odstranjivao je svaku neprijateljsku mržnju. Muhammed, s.a.v.s, nikad se nije pretvarao u ljubavi. Njegovo srce je uvijek bilo otvoreno prema svim ljudima, bili oni prijatelji ili ne. On nikad nije samostalno birao pošto se onaj koji istinski i iskreno voli nikada ne protivi volji i odredbi Onoga Kojeg voli iznad svega. Njegova misija je, zapravo, rezultat ljubavi prema svim ljudima. Poslanik nije volio samo svoju rodbinu i svoje bližnje. Nije volio samo Arape. On je podjednako volio sve ljude – Allahova stvorenja. A i poslan je kao Poslanik svim svjetovima, kao što i kaže u svom govoru: Poslan sam i crvenim i crnim.[1]

U drugoj predaji stoji da je rekao: Nisam poslan da proklinjem, već sam poslan kao milost svima.[2]

Ta velika i iskrena ljubav Muhammeda, s.a.v.s., pobjedila je i na taj način je on prenio poruku svim ljudima, cijelom čovječanstvu, do Sudnjega dana. On poziva ljude da se međusobno vole i tu ljubav je učinio znakom vjerovanja. A, uistinu, šta će nam i šta nam vrijede sve diplome, ordeni, naučna djela, razna odlikovanja, pozicije itd., itd. ako među nama ljubavi nema?! Čemu vrijedi i naš ibadet ako ljubavi nema. Nezdravo je voljeti Stvoritelja i ibadeti Mu, a ne voljeti Njegova stvorenja. Poslanik je rekao: Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, nećete unići u Džennet dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati dok se ne budete voljeli…[3]

Učitelj svijeta se, dakle, interesira za sve što pospješuje osjećanja ljubavi među ljudima. Bez čiste ljubavi nema ni čiste pokornosti, niti čistog djela. A ko iskreno voli, najčešće ljubavlju postiže više nego djelom.

Prijatelj Božijeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., Jahja ibni Muaz je rekao: „Draži mi je atom ljubavi, nego sedamdeset godina ibadeta.“

Drugi ashab, Ebu Zerr je pitao Božijeg Poslanika, s.a.v.s., o čovjeku koji istinski voli svoje prijatelje, ali ne može raditi i doprinijeti kao oni. Poslanik mu kratko i jasno odgovara: „Ti si s onima koje voliš.“[4]

Dakle, ljubav je srodstvo i takvo srodstvo je Allahu preče od bilo kojeg drugog. To nam i Kur'an potvrđuje. Sjetimo se samo Nuha, a.s., i njegovog sina.

Prava rodbina su ti oni koje voliš i poštuješ u ime Allaha. Pitamo se zašto su nam danas rodbinske veze rasturene i prekinute? Zato što nam nedostaje srodstvo po vjeri. A to srodstvo je najbolji regulator ne samo rodbinskih već i svih međuljudskih veza. Zato, širimo srodstvo po vjeri i jačajmo rodbinske veze. Sutra, na Sudnjem danu, to će nas dovesti do najzavidnijeg položaja u Džennetu. O tome nam govori učitelj svijeta Muhammed, s.a.v.s., koji kaže: „Među Božijim slugama postoje ljudi koji nisu ni poslanici, niti šehidi, ali na njihovm položaju kod Allaha na Sudnjem danu zavidjeti će im i poslanici i šehidi.“ Ashabi rekoše: „Opiši nam ih, Božiji Poslaniče“. Poslanik je uzvratio: „To su oni koji su se u ime Allaha voljeli.“ (U drugoj predaji: „koji su se u ime Allaha voljeli, posjećivali, sijelili i međusobno se pomagali.“) „Iz različitih su krajeva svijeta. Nisu vezani ni po krvi, niti po drugim interesima. Tako mi Allaha, njihova lica su nur i bit će istaknuta u nuru. Neće se plašiti kad se svijet bude plašio, niti će se žalostiti kad se svijet bude žalostio.“ Zatim je Poslanik citirao ajet: „I neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju Allahovi prijatelji (štićenici).“ (Junus:62)[5]

Postavlja se pitanje kako postići ovakvo, vječno srodstvo. Ponovo nam odgovara učitelj svijeta, Muhammed, s.a.v.s.: Kad neko od vas zavoli nekoga (brata), neka ga o tome obavijesti.[6] Sve dokle god se istinski ne zavolimo, ne možemo se dogovoriti. Niti možemo uspješno zajednički djelovati, a kamoli popraviti stanje zajednice. Suprotnost ljubavi – mržnja, nije bila urođena karakteru i prirodi Muhammeda, s.a.v.s. To je bila mala, neznatna „oblačnost“ koju je brzo uklanjalo „sunce“ njegove ljubavi. Sjećate se da je Poslanik od Kurejšija godinama doživljavao najteže uvrede i bio izložen najvećim zavjerama. Međutim, tek što je kao oslobodilac ušao u Mekku, onima koji su ga protjerali iz nje i sve mu te uvrede nanosili, rekao je: „Idite, slobodni ste.“ Mrzio ih je samo onda kad su sebi stavili u zadatak da ugase Allahovo svjetlo i da se bore protiv dobra i istine. Čim bi kod takvih nestalo toga, kao i sile i umišljenosti, nestala bi i Poslanikova mržnja prema njima, baš kao da nikad nije ni postojala. U ovom smislu postoji i Poslanikova pouka: Umjereno voli svoga prijatelja, možda će ti on jednoga dana postati neprijatelj. I umjereno mrzi svoga neprijatelja, možda će ti jednoga dana postati prijatelj.[7]

Poštivanje čovjeka je neodvojivo od ljubavi. Poslanik se prema prijateljstvu odnosio s velikom pažnjom. Upozoravao je da se ono ni po koju cijenu, bilo kojom gestom, ne smije razbijati. U tom smislu je rekao: Ako su trojica u društvu, neka se dvojica ne sašaptavaju mimo trećeg, jer to ga može uvrijediti i ražalostiti.[8]

Sve ovo potvrđuje kakvom je ljudskošću bilo natopljeno srce Muhammeda, s.a.v.s. On nam je ukazao i na način kako da otklonimo sve zapreke ljubavi: Rukujte se. Mržnja time nestaje.[9]

Ili, u drugom hadisu: Ko napusti svoga brata, kao da mu je krv prolio.[10]

Dakle, braćo draga, prema našem Poslaniku, napuštanje svojih je zločin ravan ubistvu zato što to predstavlja napad na najveću vrijednost – na život. Prenosi se da je Muhammed, s.a.v.s., rekao:

Među vama najdraži su mi oni koji se najbolje ponašaju, koji su plemeniti, koji vole i koji su voljeni.[11]

I: Među vama su mi najmrži oni koji prenose riječi, koji razdvajaju prijatelje, koji nevinim i čistim iznalaze mahane.[12]

Dakle, Muhammedu, s.a.v.s., najmrži su neprijatelji ljubavi među prijateljima. S druge strane, Poslanik je svoga prijatelja Ebu Ejjuba pozvao na trgovinu, biznis kojim su Allah i Poslanik zadovoljni. Ebu Ejjub će na to: „Kako da ne, Božiji Poslaniče.“ Onda mu je Poslanik rekao: Uspostavljaj veze među ljudima kad se zavade i približuj ih kad se međusobno udalje.[13]

Braćo, bavimo se ovakvim biznisom. Ulažimo u njeg’. A tržište je veliko… Najveći profit takvog biznisa je to što postajemo najdraži Allahu i Poslaniku. Ako kojim slučajem neko ne želi ovaj biznis, neka zna da je automatski u biznisu sa šejtanom; neprimjetno će širiti sumnje, rasprave, mržnje i potpaljivat će svađe među ljudima. Poslanik je jednog dana vidio trojicu da raspravljaju tako da je ta njihova diskusija slutila nesretnim završetkom, pa im se obratio: Polahko, o Muhammedovi sljedbenici! Propali su oni prije vas koji su tako postupali.

Napustite prepirku, jer od nje imate malo koristi.

Napustite prepirku, jer se vjernici ne prepiru.

Napustite prepirku, jer propast doživljava onaj koji se prepire.

Napustite prepirku, jer je i bez nje dovoljno grijeha.

Napustite prepirku, jer se ja neću zauzimati za takve.

Napustite prepirku, jer će najveće mjesto dobiti onaj koji je napusti.

Napustite prepirku, jer je prepirka prvo što mi je, poslije obožavanja kipova, Allah zabranio.[14]

I, na kraju, vijek ljubavi među ljudima produžavaju izvinjenje i praštanje. To mora biti svetinja među nama. U predaji se kaže:

Ko oprosti pokajniku, Allah će njemu oprostiti na Sudnjem danu. U hadisu stoji: Kome dođe brat tražeći izvinjenje, neka to primi, bio u pravu ili ne, jer ako to ne učini, neće imati pravo pristupa džennetskom izvoru.[15]

Molim Allaha da nam pojača međusobnu ljubav i da nas napoji na džennetskom izvoru. Amin!

 

 

Izvor: Sulejman Bugari, Vratimo se Gospodaru, Connectum, Sarajevo, 2005, str. 223-229.