Mehmedalija Mak Dizdar
Mehmedalija Mak Dizdar

Mehmedalija Mak Dizdar

Priredila: Nejra Krečo


Mehmedalija Mak Dizdar jedan je od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika. Njegovo pjesništvo objedinjuje utjecaje iz bosanske kršćanske kulture, islamske mistike i kulturnih ostataka srednjovjekovne Bosne, a posebno njenih kamenih nadgrobnih spomenika – stećaka.

Njegova djela Kameni spavač i Modra rijeka vjerovatno su najznačajnija bosanskohercegovačka pjesnička ostvarenja 20. vijeka. Ona su ujedno i vrhunac Dizdarovog stvaralaštva i jedan od najznačajnijih događaja u cjelokupnoj bosanskohercegovačkoj umjetničkoj i duhovnoj historiji. Njegov portret prikazan je na novčanici od deset konvertibilnih maraka.

Rođen je 17. oktobra 1917. u bošnjačkoj porodici u Stocu, u vrijeme dok je Bosna i Hercegovina bila u sastavu Austro-Ugarske. Bio je sin Muharema i Nezire (rođene Babović). Bez oca je ostao u šestoj godini. Imao je sestru Refiku i starijeg brata Hamida. Osnovnu školu završio je u Stocu.

Nakon završene osnovne škole odlazi u Sarajevo, gdje 1936. stječe gimnazijsku maturu te književnim prvijencem (Vidovopoljska noć) ulazi u javni život. Tadašnji režim mijenja Dizdarov prvijenac izbacujući iz njega sve što nije bilo u skladu s tadašnjom ideologijom. Njegov stariji brat Hamid bio je pripadnik književnog naraštaja profiliranog zbirkom buntovnih stihova Knjiga drugova iz 1929. i tadašnji urednik sarajevskih novina i časopisa Gajret, za koje i Dizdar počinje pisati.

Njegovo pjesničko ime “Mak” jest pseudonim, koji je koristio za vrijeme Drugog svjetskog rata kao partizanski borac. Majka i sestra ubijene su mu 1945. u koncentracijskom logoru Jasenovac, kao rezultat svojevrsne osvete ustaša Dizdaru zbog njegove neuhvatljivosti i antifašističkog djelovanja.

Nakon Drugog svjetskog rata, koji je dijelom proveo u ilegali Narodnooslobodilačkog pokreta, prvo ostaje vezan uz novinarstvo. U periodu od 1948. do 1951. obavljao je ulogu glavnog urednika sarajevskog dnevnog lista Oslobođenje. Nakon perioda provedenog kao novinar, prelazi u izdavaštvo i osniva “Seljačku zadrugu”, koja će nedugo potom, zahvaljujući Dizdarovoj sposobnosti, prerasti u “Narodnu prosvjetu“, koja je u njegovo vrijeme bila jedna od najznačajnijih izdavačkih kuća na Balkanu. Zbog toga što je na anonimnom konkursu (za 1959/60) prva nagrada dodijeljena romanu Bihorci Ćamila Sijarića, u kojem je autor opisao stanje Bošnjaka svog rodnog kraja (Sandžaka) u periodu između dva svjetska rata, “Narodna prosvjeta” biva optužena kao prokapitalistička i mladomuslimanska. Usljed pritisaka u javnosti i optužbi, “Narodna prosvjeta” pripojena je izdavačkoj kući “Veselin Masleša”, čime prestaje njen samostalni rad. Dizdar ostaje bez posla i s obzirom na to da ne uspijeva naći novi posao, sljedeći period radi samo volonterski. Godine 1964. postaje glavni urednik časopisa Život, te obavlja i funkciju predsjednika Društva književnika Bosne i Hercegovine.

 

U Bosni i Hercegovini Dizdar je najpoznatiji po zbirci Kameni spavač. Godine 1967. Muhamed Filipović tvrdio je da je ovim djelom Dizdar postao jedan od najznačajnijih pjesnika u Bosni i Hercegovini i uspostavio stvaralački pravac izrazito bosanske književnosti. Kroz svoj stih Dizdar obuhvata duhovni značaj misterioznih bosanskih stećaka – ogromnih kamenih nadgrobnih spomenika iz 13. i 14. vijeka, mnogih elokventno graviranih, razasutih po krajoliku. Nekoliko najznačajnijih prikupljeno je i čuvaju se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. S uvezanim stihom Dizdar pantomimom oživljava uzvišeni karakter materijalne kulture Bosne i zagonetno naslijeđe iz ovog zagonetnog perioda srednjovjekovne historije Bosne i Hercegovine, kako su to lucidno objasnili Rusmir Mahmutćehajić i Amila Buturović. Druga zbirka poezije, Modra rijeka, objavljena je godinu dana nakon pjesnikove smrti i potvrđuje mjesto Maka Dizdara kao najboljeg modernog pjesnika Bosne i Hercegovine, kao što je opisao Vladimir Premec.

Po jednoglasnom mišljenju o ovoj literaturi, Dizdar je bio pjesnik koji je duboko i lijepo snimio suštinu bosanske duše.

Prema riječima bosanskohercegovačkog pisca Meše Selimovića,

“Mak Dizdar je uspio uspostaviti pravu vezu sa tradicijom ne čineći nasilja nad njom, obnavljajući stari jezik otkrivajući u njemu potpuno nova značenja, on je uspio premostiti značenja sa srednjovjekovnih natpisa na misli i osjećaje savremenog čovjeka”.

 

 

                                       Zapis o zemlji

 

        „Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:
                          A kto je ta šta je ta da prostiš
                          Gdje li je ta
                          Odakle je
                          Kuda je
                          Ta
                          Bosna
                          Rekti

         A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:
                          Bosna da prostiš jedna zemlja imade
                          I posna i bosa da prostiš
                          I hladna i gladna
                          I k tomu još
                          Da prostiš
                          Prkosna
                          Od
                          Sna“

                 Mehmedalija Mak Dizdar