Milost je bajrak islama

Abdullah ibn Amr ibn el-As, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Milostivi se smiluje onima koji su milostivi, smilujte se onima koji su na Zemlji, pa će se vama smilovati Onaj koji je na nebesima.“[1]

Savjeti i upute:

Međusobna milost i blagost je osnovna odlika dobrih ljudi, jer njihovo srce zna samo za saosjećajnost i milost, a onaj kome je to uskraćeno, on je doista nesretnik i daleko je od Allahove milosti – kao što nam to Vjerovjesnik potvrđuje hadisom: „Samo će nesretniku biti uskraćena milost.“[2]

Allah, dž.š., opisao je Svoje prave vjernike kako jedni drugima milosrđe preporučuju, pa kaže: … a uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdržljivost preporučuju i kojima jedni drugima milosrđe preporučuju, oni će biti sretnici![3]

Ovom međusobnom milošću upotpunjuje se potpomaganje i vlada ljubav između članova islamske zajednice. Svaki član nastoji izaći u susret svome bratu, posavjetovati ga i pružiti mu pomoć.

Kada bismo pogledali kako su naši dobri prethodnici (selefu salih) podsticali svoje učenike na milost i blagost, uočili bismo važnost i ulogu tih stvari, pa je stoga učenjak hadisa u svakom dobu započinjao podučavanje odabirom upravo ovog značajnog hadisa: „Milostivi se smiluje onima koji su milostivi.“

Ovaj hadis se naziva početni hadis (el-hadis el-muselsel bil-evvelijje), jer je šejh poučavanje počinjao ovim hadisom prije hadisa o šerijatsko-pravnim propisima. Tako je svaki prenosilac, prilikom prenošenja ovog hadisa, svome učeniku govorio: „Pričao mi je moj šejh, a to je bio prvi hadis kojeg sam od njega čuo…“[4] – što je rezultiralo da se ta rečenica prenosi s generacije na generaciju uz očuvanje originalnog teksta hadisa – što ga čini prvim hadisom kojeg čuje učenik od svog šejha.

Es-Sejjid Abdulhajj el-Kettani je rekao: „Generacije ga prenose jedna na drugu, a posebnu pažnju su mu poklonili učenjaci hadisa – tako što su mu dali prednost u odnosu na druge – upravo da bi nastavili taj niz.“[5]

Zar to ne ukazuje na vrlo značajnu činjenicu kod koje treba zastati i dobro razmisliti?!

Svakako. Naši istaknuti učenjaci su jako brižni kad je u pitanju pedagogija i upoznavanje s poslaničkim odgojem – kako bi stjecanje znanja bilo zaosnovano na jakim osnovama i čistim srcima te kako bi ukazali na važnost zasađivanja ploda milosti u duše da bi učvrstili vjeru, očistili duše, lakše prihvatili saznanje o ljubavi, strah prema Allahu, dž.š., i prihvatili se Allahovog  užeta, jer je milost prema robovima glavno  načelo čistog vjerozakonika.

Kada duše uvide tu milost, a srca se napune nurom, ona će osvijetliti čovjeku put hajra i ljubavi pa će on postati pogodno tlo za zasađivanje znanosti i vjerskih vrijednosti te odbrambeni štit koji će ga čuvati da ne zapadne  u nasilje i grubost.

Ko istinski želi da se ugleda na Allahovog Poslanika, a.s., neka dobro razmisli o Allahovim riječima koje je uputio Svome plemenitom Poslaniku: … a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.[6] Ili neka pročita riječi Allahovog Poslanika, a.s., u kojima kaže: „Doista sam ja darovana milost.“[7]

Allahova je milost prema stvorenjima dostigla veliki stepen, pa čak i prema životinjama koje nam je potčinio. Dok su se ljudi držali ove milosti i saosjećanja, ulazili su u velikim grupama u Allahovu vjeru, pa su tako kompletna plemena ulazila u islam – upravo iz  ljubavi prema muslimanima, diveći se njima, njihovom moralu i lijepom odnosu.

Stoga, ako već želimo pozivati u islam, budimo lijep i iskren primjer njegovih načela, jer je ljudima dosta sukoba, svađa i nasilja, a prijeko im je potrebna samilost, blagost, dobročinstvo i lijep odnos, a to će ljudi naći samo u islamu i u  kur'anskom učenju.

 

Izvor: Enes Ahmed Kerzun, Biseri Vjerovjesnikovih uputa, priručnik za IV razred medrese, s arapskog preveo: Muharem Hrvačić, El-Kalem, Sarajevo, 2012, str. 8-10.