Mali miš se mučio,
sitna slova učio
da za majku mišicu
sam sastavi pjesmicu,
da stavi u rimu
kako ga za zimu
stara majka oblači,
kako hranu dovlači
sa tavana u šupu,
a iz šupe u rupu
i kako mu uveče
kraj kolijevke cijuče.
Mali miš se mučio,
al’ nije naučio
da piše krivudavu
pjesmu majci u slavu,
pa sad tiho uzdiše:
– Nisu slova za miše,
ali ja ću i dalje,
kad me majka pošalje,
donositi mrvice
i tako bez pjesmice
reći da je sred polja
mišja majka najbolja.
Nasiha Kapidžić-Hadžić