Šah Mahmud bio je perzijski vladar poznat po svojoj mudrosti i plemenitosti. Na njegovom dvoru poseban ugled uživao je mudrac Ajaz. Ajaza je šah Mahmud posebno volio i poštovao, uvažavao je njegovo mišljenje i savjetovao se s njim oko svih važnih pitanja. Neki od šahovih vezira bili su zato ljubomorni na Ajaza, pa jednom jedan od njih reče šahu Mahmudu: “Zašto Ajaza za njegove savjete tako bogato nagrađuješ? Računali smo i izračunali da on zarađuje više nego tridesetorica vezira sa tvoga dvora. Poznat si kao pravedan vladar, ali mislimo da si u ovom slučaju nepravedan.” Šah Mahmud ništa ne reče, ali odluči da svojim vezirima prvom prilikom na djelu pokaže da nisu upravu.
Jednom prilikom šah Mahmud bio je sa svojom svitom na nekom putovanju. U daljini opaziše neki karavan, pa Mahmud posla onog vezira koji se žalio da je Ajaz povlašten da provjeri o kakvom se karavanu radi. Ovaj otiđe, pa kad se vrati šah Mahmud ga upita: “Odakle dolazi taj karavan?” “Iz grada Rejac“, odgovori ovaj. “A kamo se zaputio?”, upita dalje Mahmud, a vezir reče: “Ne znam, to ih nisam pitao.”
Mahmud onda posla drugog vezira i reče mu da sazna kamo karavan putuje. Ovaj se nakon izvjesnog vremena vrati i reče da je saznao da se karavan zaputio u Jemen. “A kakvu robu nose?”, upita šah Mahmud, a vezir kaza da se o tome nije raspitivao.
Potom Mahmud posla trećeg vezira sa zadatkom da sazna kakvu robu karavan nosi. Kad se vrati, ovaj kaza da se radi o trgovcima grnčarijom. Mahmud ga upita zna li možda kad je karavan krenuo iz Reja, a ovaj reče da se o tome nije raspitivao.
I tako je šah Mahmud slao svoje vezire, jednog po jednog, da se raspitaju o karavanu, i svaki se vraćao samo sa onim podatkom radi koga je bio poslan. Nakon što su svih trideset vezira posjetili karavan, šah Mahmud pozva Ajaza. Reče Ajazu da ode saznati odakle karavan dolazi. On se zadrža neko vrijeme, a kad se vrati kaza da je karavan iz grada Reja, da putuje u Jemen, radi se o trgovcima grnčarijom koji su prije dvije sedmice krenuli od kuće, te još mnoštvo podataka o karavanu i njegovom putovanju.
Šah Mahmud, ponosan na Ajaza, reče tad svojim vezirima: “Shvatate li sad zašto Ajaza nagrađujem jednako koliko vas tridesetoricu? Saznao je sve ono što me zanimalo, a ja mu nisam morao kazati o čemu sve da se raspita. Dakle, posve je pravedno da ga platim koliko i vas tridesetoricu skupa, jer on je obavio posao koji ste tek vi svi skupa uspjeli obaviti.“
Vidjeli ste, o veziri, da sam lahko danas
provjerio Ajaza, a i svakog od vas.
Poslah njega da upita otkud stiže karavan,
a on sazna sve zbog čega potrošiste cijeli dan.
Pravo jeste da kod mene takav stupanj uživa
čovjek koji riješi zadaću trideset vezira.
Izvor: Dželaluddin Rumi Mevlana, Kazivanja iz Mesnevije, Fondacija „Baština duhovnosti“, Mostar, 2011., preveo i prilagodio: Muamer Kodrić, str. 128-129.