Hrvatska narodna priča
Jedan čovjek u Lici unajmio čobanina, stranca, da mu čuva koze. Pogodili se za plaću, a povrh plaće davat će mu i hranu: svaki dan komad kruha i dvije glavice luka. Čobanin tjerao koze u goru, jeo kruh, a luk ni da omiriše, nego ti uvijek baci one dvije glavice kroz neku rupu u hrastovu deblu. A hrast bio stogodišnjak, trupina mu zdrava, jedra bez mane – osim one rupe. Kad prošla godina, izgnjililo sasvim do korijena, i drvo se srušilo. Ispalo iz njega gnjileži za puna kola, sva zaudara na luk. Onda čobanin dovede gospodara u planinu, pokaže mu srušeno drvo i gnjilež pa veli:
– Vidiš, čovječe, ovo je napravio tvoj luk… Pa kad je za godinu dana uništio takav hrast, što bi istom bilo od mene da sam ga svaki dan jeo. A ti sad ili me drukčije hrani ili traži novog čobanina.
Poslije toga sklope novu pogodbu: pored plaće čobanin je imao i dobru hranu.
Izvor: Šaljive narodne pripovijetke, priredio: dr. Stjepko Težak, III izdanje, IP „Školska knjiga“, Zagreb, 1968, str. 51–52.