Muslimanska ličnost
Muslimanska ličnost

Muslimanska ličnost

Huzejfa, r.a., veli da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Ne budite prevrtljivi i ne govorite: ‘Ako budu dobro činili, i mi ćemo činiti dobro, a ako čine nepravdu, i mi ćemo je činiti.’ Budite dosljedni, kada ljudi čine dobro, i vi činite dobro, a ako čine loše, vi to nemojte raditi!“[1]

Značenje riječi:

– prevrtljiv: čovjek bez stava, slijedi svakog i govori: Ja sam s tobom.

– dosljedan: imati stav

Savjeti i upute:

Vjernik je specifična i istaknuta ličnost u svim segmentima svoga života, razmišljanja, morala, čistoće, izgleda itd.

Zar ima goreg muslimana od onog koji se prilagođava zajednici u kojoj se nalazi te slijepo slijedi svaku nezasnovanu ideju i oponaša najrazvratnije pojedince te zajednice. Svoje postupke opravdava pričom kako je navikao da oponaša druge te da nema snage da im se suprotstavi i razlikuje od njih.

Muslim bilježi od Ebu Seida el-Hudrija, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Slijedit ćete one prije vas, pedalj po pedalj, aršin po aršin, pa čak i kada bi ušli u gušterovu rupu, slijedili bi ih!“ „O Allahov Poslaniče, Židove i kršćane?“ „A koga drugog?!“ odgovorio je on.[2]

Dobro razmisli o ovom slijepom slijeđenju i oponašanju, pa čak i u najgorim, najodvratnijim i najrazvratnijim stvarima za jednu zdravu dušu. Čovjek ne može zamisliti da može ući u gušterovu rupu, jer je veoma tijesna, prljava i divlja. Stoga, kako može zamisliti slijediti  nekoga i poniziti se toliko da čak za njim ide na takva mjesta, a napusti islam, svoju čast, ono čime se odlikovao i lijep život u duhu islama.

Šejh Ebu el-Hasen en-Nedevi, Allah mu se smilovao, veli: „Ono čega se najviše treba pribojavati za ovaj ummet, što ga  najviše izlaže opasnosti, što ga čini plijenom za licemjere i igračkom za besposličare jeste gubitak svijesti ovog ummeta, obaziranje na svaku ideju i okretanje kud vjetar puše.“[3]

Musliman se ističe svojim vjerovanjem i obredoslovljem, što mu grudi širi, srce veseli i odgovara njegovim duboko urođenim osobinama, te ga smiruje i zadovoljava, sprečava da ne napada na svoga brata muslimana i podstiče da čini dobra djela te uspostavlja red i mir  na zemlji onako kako to Allah, dž.š., traži od njega.

Allahov Poslanik, a.s., je pohvalio ove istaknute i odlikovane muslimane koji se pridržavaju njegovih uputa ma koliko ih drugi ljudi ne podržavali u tome i ponižavali.

Sevban, r.a., veli da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Neprekidno će jedna grupa iz moga ummeta istrajavati na istini i neće im moći nanijeti štetu oni koji neće s njima i dok ne dođe Božija odredba, oni će biti takvi.“[4]

Imam El-Buhari je rekao: „To su učenjaci.“

Onog časa kada čovjek skrene s Pravoga puta i odluta, počet će tragati za raznim putevima koji će zadovoljiti njegovu dušu i tijelo, a samim tim izazvati velike brige i tugu te nasilje prema sebi i drugima.

Ono po čemu se odlikuje musliman jeste da se ponosi time što ga je Allah počastio islamskom uputom i činjenica da se trudi raditi ono što Allah voli, a sa zalutalim ne idu na najtješnje i najružnije puteve.

Također od odlika muslimana možemo navesti da se on ističe po svojoj odjeći i čistoći, da vodi računa o svom izgledu i lijepom mirisu, ne pretjerujući, te da se ne zamara niti oponaša nevjernike i razvratnike.

Upravo je Poslanik, a.s., svojim ashabima ukazao na to kada je rekao: „Vi dolazite među vašu braću, stoga ukrasite vaše jahalice i lijepo se odjenite pa da budete istaknuti i prepoznatljivi među ljudima. Doista Allah, dž.š., ne voli razvrat niti širenje razvrata.“[5]

Musliman se treba prepoznavati po lijepoj nošnji, lijepom izgledu i čistoći.[6]

Ako je to odličje muslimana općenito, onda se to treba posebno isticati i naglašavati kod onih koji izučavaju islamske nauke i Kur'an. Oni su vođe u svojim zajednicama i zbog toga moraju strogo voditi računa o lijepom izgledu  i čistoći i nikako ne smiju slijediti razvratnike, oponašati ih i slijepo slijediti zapadnu modu. Ovo se posebno odnosi na sve one koje prisustvuju islamskim sijelima (halkama) i centrima u kojima se uči Kur'an, jer se upravo one trebaju prepoznati i odlikovati po svojoj čednosti i šerijatskoj nošnji te se time ponositi s uvjerenjem i ljubavlju.

 

Izvor: Enes Ahmed Kerzun, Biseri Vjerovjesnikovih uputa, priručnik za IV razred medrese, El-Kalem, Sarajevo, 2012, str. 95–97.



[1] Bilježi ga Et-Tirmizi, br. 2007 i veli da je hadis hasen-garib.

[2] Bilježi ga Muslim, br. 2669.

[3] Ma za hasire-l-‘alemu binhitati-l-muslimin, str. 297.

[4] Bilježi ga El-Buhari, br. 7312 i Muslim, br. 1920.

[5] Bilježi ga Ebu Davud, 4/349, br. 4089 i ovo je njegova verzija. Također ga prenosi El-Hakim, 4/183. koji ga ocjenjuje kao vjerodostojan i u tome ga podržava Ez-Zehebi. Prenosi ga i Imam Ahmed, 4/180. od Sehla ibn Hanzale, r.a. Imam En-Nevevi ovaj hadis ocjenjuje kao dobbar. Rijadu-s-salihin, br. 798.

[6] Pogledaj djelo Min edebi-l-islam, od šejha Abdulfettaha Ebu Gudde, str. 12.