Razbaškariš se taman
s rukom pod glavom,
pojavi se ona
i nada viku
u sva zvona.
Taman se zaigraš,
zaboraviš na vrijeme,
pojavi se ona
da te uči
kada se dolazi kući.
Soliš klinkama pamet,
osjećaš u svom si fahu,
pojavi se ona
klinjom, dječarcem i deranom
nazove te u jednom dahu.
E trebalo bi uvijek
to da se zgodi
sestra da se
poslije brata rodi.
Zejćir Hasić