Dijeljenje igračaka je teško maloj djeci i treba se naučiti. Djeca u načelu ne znaju kako dijeliti. Kada dijete uzme tuđu igračku, pustite ga da pokuša samo riješiti nastalu situaciju. Ako to ne zasmeta drugo dijete, podsjetite svoje dijete da treba pitati prije nego što posudi. Umiješajte se tek kada primijetite da bi se netko mogao ozlijediti ili uznemiriti, na način da igračka ostane kod djeteta koje se prvo igralo s igračkom. Neka se igra određeno vrijeme ili dok igra ne završi. Poželjno je u počecima djetetu ograničiti igru na kraće razdoblje. Ako je dijete u dobi od dvije i pol godine ili starije, dopustite mu da se igra dok ne završi. Dok se igra igračkom, pokušajte ga zainteresirati za neku drugu igračku. Ako želi baš tu igračku, pokušajte mu pažnju usmjeriti na drugi kraj sobe ili čak u drugu prostoriju dok ne dođe opet njegovo vrijeme igre. Kada dijete koje se prvo igralo s igračkom završi igru, svom djetetu dajte igračku.
Od iznimne važnosti je ponuditi mu tu igračku iako se igra s nekom drugom. Na taj način gradite povjerenje, ako ste obećali igračku onda ćete ju i dati. Ako drugo dijete oduzme igračku vašem djetetu, slijedite ove iste korake. Mnogi dvogodišnjaci se izrazito vežu uz neke svoje igračke. Ako su posesivni oko svojih igračaka zasigurno ih teško dijele s drugom djecom, dok se jako lijepo igraju s tuđim igračkama kada odu u goste.
Četiri su glavna koraka u učenju djeteta kako dijeliti igračke:
Prva strategija je dijelite s djetetom na stvaran način. Ako djetetu uvijek dajete ono što želi iste minute kad ono to želi, može pretpostaviti da će i druga djeca učiniti isto. No većina djece neće spremno dijeliti. Svoje dijete možete pripremiti na pravila dijeljenja primjenjujući ih kad se igrate zajedno. Uz to, dajte mu do znanja da je koji put u redu reći ne kad netko drugi želi njegovu igračku. Naučite ga kako objasniti da je na njemu red za igračku, zatražiti od drugih da čekaju svoj red, ponuditi drugomu neku drugu igračku i dati igračku drugome kad se završilo igrati s njom.
Druga strategija, pripremite ga za posjet drugog djeteta. Recite djetetu da će se prijatelj doći igrati. Neka izabere neke igračke za igru s prijateljem. Igračke koje mogu jednako dijeliti su najbolje za početak. To su kocke, autići, knjige i sve druge igračke kojih ima više od jedne. Objasnite da će se prijatelj igrati s igračkama, ali ih neće ponijeti svojoj kući. Prije posjeta upitajte dijete postoji li neka igračka za koju ne želi da se prijatelj igra. Sklonite te igračke prije dolaska prijatelja.
Treća strategija uključuje poučavanje vještinama pregovaranja. Ukoliko nastane situacija u kojoj dijete želi igračku s kojom se igra prijatelj, recite nešto kao ”Želiš li se igrati s vlakom kojeg ima Ivo?” Pričekajte odgovor ili nešto predložite. Zatim pregovarajte. U većini slučajeva drugo dijete će to prihvatiti. Međutim, bit će prilika kad drugo dijete odbija suradnju. Kad se to dogodi, objasnite djetetu da će morati pričekati svoj red. Čim prijatelj završi igru s igračkom, svakako mu je ponudite.
Ako ove tri strategije nisu dovoljno uspješne da ga se nauči kako dijeliti uvedite vježbe dijeljenja. Za vrijeme vježbi dajte im nakratko naizmjence neku igračku. Ohrabrite oboje djece da kažu ”Sad je na tebi red” ili ”Sad je na meni red”. Naučiti verbalno komunicirati je važno jer smanjuje broj situacija u kojima jedno dijete udara drugo da bi dobilo igračku.
Izvor: R. Ćorić Špoljar, D. Kralj, Socijalne vještine djeteta, vodič za roditelje, Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba, Zagreb, 2014, str. 12-13.