Autor: Sanda Halilović
Bio jednom jedan mali izvor. Blag i nježan svojom ljepotom odmarao je umorne oči. Odmor za umornu dušu i teške dane. Pogled u njeg’ bio je poput bijele čiste sabah zore što sviće svaki dan.
Smiren, blag, mirisan i mubarek ovaj je izvor – pomislih u trenutku dok gledah kako teče. Svojom tišinom nježno je milovao ranjenu dušu. Sjedim i razmišljam. Ne, ti nisi običan izvor! – pomislih. Ti si bogatstvo mirisa i okusa kojima te Allah Uzvišeni počastio. Tvoj miris poput mošusa širi se prostranstvima i miluje moje obraze, odmara moje umorne oči i smiruje moju nemirnu dušu. Okus ti je sladak poput hurme. Gutljaj sa tvog izvora hrana je i lijek. Zem-zem vodo! Allahu moj, čuvaj mi ju zauvijek!
Zem-zem vodo, oči mi zarose kad te ugledam. Davna sjećanja bude se uz tebe. Koliko dana, koliko godina i mjeseci prođe, a ti uvijek ista. Netaknuta i čista. Radost i utjeha. Allah je u tebe utkao najljepše osobine. Vrijedna si poput sunca, sjajna poput mjeseca, biserna poput zvijezda.
Cvijeće uvelo i tužno umivaš, svojim mirisom uveseljavaš. Vatru svaku svojom ljepotom i bistrinom gasiš. Žedne usne napajaš. Najljepša si nota moga života, simfonija najljepšeg zvuka, riječi i misli. Osjećaj i emocija neopisiva.
Kap po kap izvor tvoj najljepši je meni slap. Žubor tvojih milih kapljica osjećam na svojim dlanovima. Svježina tvoja hladi moje umorno, znojno i toplo čelo. Svaka tvoja kapljica u ruci mojoj je poput malog ptića koji traži svoje gnijezdo. Danju i noću tvoj izvor ne prestaje teći. Godine i godine prolaze, a ti uvijek ista – neumorna, blaga, svježa i mubarek čista.
Slika ti si mi najljepša, knjiga i roman koji se lako čita i upija. Nikada se ne zaboravlja.
Zem-zem – stani, stani! Stani, nemoj otići. Teci, ne boj se Allah je s tobom – čuva te gdje god krenula.
Suza slana nije. Dugo mi na licu suza stoji jer i ona osjeća tvoju blizinu, tvoj derman mojim uplakanim očima. Suho tlo i vrući pustinjski pijesak kad prekriješ svojim kapljicama radosno i veselo usklikuju – zahvaljuju Allahu.
I ptice žurno lete da se sa tvog izvora napiju, Zem-zem vodice – moja ljepotice. U tvojoj blizini sjediti – najljepši je odmor umornih duša i tijela. Raskošna i razigrana odlaziš i dolaziš. Osmijeh mi sa lica ne skidaš. Allahovo si čudo i blagodat. Šutiš, mirno i bez ljutnje tečeš. Bol ti ne osjećaš, jer ti bol liječiš.
Bože moj, ne daj da izvor lijepe Zem-zem vode ugase ruke dušmanina. Ja Rabbi, Tvoja moć je najveća. Tebi, ja Rabbi, pripada sve na Zemlji i na nebu. Tvojom voljom Zem-zem voda nepresušan je izvor. Allahu moj, hvala Tebi na blagodati toj!