Djeca, mladi, žene i muškarci – svi uživaju u izražavanju poštovanja prema njima i imaju naklonost prema onima koji ih poštuju. Vladari izražavajući svoje poštovanje prema narodu mogu izazvati uzvratnu poslušnost naroda prema njihovim zapovijedima. Isto tako, ukoliko dijete osjeća poštovanje u porodičnom okruženju, ono će manje biti sklono neposlušnosti.
Jedan od načina izražavanja poštovanja prema ljudima, koji se koristi u svakodnevnom životu, jeste nazivanje selama. U svim zemljama svijeta koriste se posebne fraze i izrazi kojima se ljudi pozdravljaju i kojima pri međusobnom susretu jedni drugima ukazuju poštovanje. Selam je u islamskoj etici posebno naglašen sunnet i dvojica muslimana su dužni da prilikom susreta međusobno nazovu selam prije nego započnu bilo kakav razgovor.
Dijete u porodičnom okruženju na dva načina saznaje ovu moralnu zadaću:
1) slijeđenjem roditelja i ostalih odraslih osoba,
2) posredstvom učitelja koji ga podučava da obavezno treba selamiti starije.
Kako se u porodici bude ukazivala pažnja i poštovanje prema djetetu i koliko god roditelji budu pazili na njegovu ličnost, u skladu s tim će se povećati i njegova poslušnost prema njima, a bit će i učtivije prema drugima.
Dijete koje se otpočetka dobro odgoji i s kojim se postupa s ljubavlju i nježnošću, što je i njegovo pravo, rijetko će odstupati od ponašanja koje se od njega očekuje.[1]
Ukoliko dijete nazove selam odrasloj osobi, potrebno je da ona ljubazno odgovori na selam, iskazujući time poštovanje prema djetetovoj ličnosti. Ako na njega ne obrati pažnju i ne odgovori na selam, onda je praktično ponizila dijete i time mu je nedvojbeno iskazala nepoštovanje i povrijedila ga.
Prvak islama, izražavajući posebno poštovanje prema djeci, čak je nadilazio uobičajene odgovore na dječiji selam, te je, i pored istaknutog mjesta koje je imao u društvu, prilikom susreta prvi djeci nazivao selam i neposredno ukazivao čast njihovoj ličnosti. Ovakvi Poslanikovi postupci ponukali su hadisku ulemu da u knjigama hadisa napišu posebna poglavlja, imenujući ih npr. Odgovaranje na selam djeci, gdje su u vjerski pohvalna djela uvrstili i nazivanje selama djeci.
Prenosi se od Enesa ibn Malika da je rekao: “U prolazu se Božiji Poslanik susreo sa skupinom djece, poselamio ih je i dao im hrane.”[2]
U vrline Božijeg Poslanika, s.a.v.a., ubraja se i to što je selamio sve, i malo i veliko.[3]
Imam Džafer Sadik od svojih očeva, mir neka je nad njima, prenosi da je Poslanik, s.a.v.a.,
kazao: “Pet je stvari koje neću ostaviti sve do smrtnog časa… Jedna od njih je nazivanje selama djeci, i ja pazim na izvršavanje tog djela, a to treba ostati sunnet i poslije mene.”[4]
Nazivanje selama djetetu ima dva psihološka uticaja:
a) onaj ko naziva selam djetetu stiče pohvalnu osobinu skrušenosti i poniznosti,
b) kod djeteta se oživljava ličnost i stvara nezavisnost.
Dijete kojem odrasli nazove selam i time mu iskaže poštovanje, počinje u sebi osjećati vrijednost te će u takvom ozračju rasti s uvjerenjem da ga ljudi prepoznaju kao čovjeka i da mu zajednica poklanja pažnju.
One osobe koje žele dosljedno slijediti sunnet Poslanika, s.a.v.a., trebaju prve pozdravljati i selamiti dijete, čime će jačati u sebi vrlinu skromnosti, a kod djeteta muslimana ličnost i samostalnost.
Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Dijete, nasljeđe i odgoj, svezak 2., Fondacija „Mulla Sadra“ u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2011., str. 73-74.