Lovac je krenuo da svojom mrežom lovi vrapce. Išao je od jednog do drugog polja, iz jednog sumarka u drugi, promatrajući jedno po jedno drvo, slijedeći vrapca koji je letio pored nekog potočića. Lovcu nije bilo lahko prelaziti s jednog mjesta na drugo. Na kraju, kad se umorio, sjeo je u sumarak, očekujući svoj bogati ulov. Umorio se od dugog čekanja te se naslonio na jedno stablo postavivši mrežu na kojoj je bila hrana primamljiva za ptice.
Odjednom se zatresla mreža u koju se ulovila jedna ptica. Obveselio se lovac i potrčao prema mreži, pomislivši kako ga čeka ukusna večera. Skoro je poletio od sreće! Krasna je i velika bila ta ptica! Pažljivo ju je oslobodio mreže, i uhvatio je rukom, diveći se njenom izgledu. I obrati se lovac vrapcu s osmjehom pobjednika: “Dobro došao moj lijepi vrapče! Koliko dugo sam te čekao!!“
Vrabac od straha zaplaka, pa reče: “Pustite me, gospodine lovče! Neću vam biti ni od kakve koristi i neću vam utaliti glad! Molim vas pustite me!”
Podrugljivo odgovori lovac: “Moji prijatelji su kod mene pozvani ne veliku gozbu! Kako je mogu zamisliti bez tvog ukusnog mesa!?”
Zašutio malo vrabac pa reče: “Pustite me, lovče, ja ću vam pokazati gdje se nalazi najveće blago na zemlji!!!”
Kad je lovac čuo za blago, izbezumio se od lahkomosti i pustio vrapca.
Vrabac se nacerio, zaživkao što je bolje mogao i zaskakutao od sreće, govoreći: “Zar si povjerovao, glupane, da ja uistinu znam gdje se nalazi blago? Sve u svemu, nemoj se žalostiti. Ja ću obavijestiti sve vrapce da se udalje od ovog šumarka, a moj ti je savjet:
Nemoj vjerovati u sve što ti se kaže! To je to blago!”
I odleprša vrabac ostavivši nasamarenog lovca.
Izvor: sites.google.com/site/islamskisajt