Jasmini cvjetaju i bašte listaju.
Prolaze behari.
O, bijelo ruho moje djevojačko,
Što truneš pusto u staroj sehari!
U zelen ćup svakoga jutra
Bacam po kamičak
I tako brojim dane iščekujuć’ tebe,
A dragi, tugo moja ranjena!
Suzama zalivam đerđef,
A katmer i jasmini venu u avliji našoj.
Vrisnem iza sna k'o preplašena ptica:
– Ko kuca zvekirom na vrata!
O, nije niko, niko.
To moje srce bije
I dolje u aharu lanac zveči
Lanac našega ata.
Hamza Humo, Poezija i proza