Skupili se unuci oko nene, nanizali se kao biseri na đerdanu. Nena ih miluje, priča im i savjetuje ih. Unuci slušaju, ne trepću.
„E sad ću vam ispričati, bulbuli moji, kako vas je mami donijela roda. Roda je lijepa ptica s divnim perjem. Ima dugačke noge i kljun. Najviše voli jesti ribe. Ponekad se gnijezdi na dimnjacima. Rode su brižni roditelji, one vole svoje evlade. Mi volimo rode i čuvamo njihova gnijezda. Kada se rode, u proljeće, vrate, svi se vesele. Djeca im mašu rukama, a rode klepeću krilima u znak zahvalnosti.“
Nena nastavi priču o rodama koje donose na svijet unučiće.
„Roda donese bebu u bošči, spusti je pažljivo kroz dimnjak, a mama sva sretna ujutro nađe svoju bebu!“
Djeca se uzvrpoljiše i rekoše: „Sve je manje dimnjaka, u stanovima je sve više centralnog grijanja!“
„Čekajte, čekajte“, nastavi nena. „Nekada roda ostavi bošču s bebom ispred vrata. Rode su pametne, one znaju…“
Djeca motre nenu, gurkaju se, smijulje i šapću:
„Hoćemo li reći neni istinu, da majke rađaju djecu, ili ćemo je pustiti da i dalje živi u zabludi?“
Izvor: Hazema Ništović, Vjeronauka za II razred osnovne škole, El-Kalem, Sarajevo, 2003., str. 21.