Neophodnost cijenjenja životnog vijeka
Neophodnost cijenjenja životnog vijeka

Neophodnost cijenjenja životnog vijeka

Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao:

„O Ebu Zerre, budi štedljiviji prema svome životu nego što si sa svojim dirhemom i dinarom.“

Ako je neko uz velik trud i zalaganje uspio doći u posjed novca, da li ga tek tako daje drugima na raspolaganje? Zbog toga što je uložio mnogo truda da bi stekao novac, ne ispušta ga olahko i zna ga cijeniti. Nasuprot tome, moguće je da bez osjećanja nekog gubitka sate svoga života provede na putu zablude. Drugačije rečeno, moguće je da budemo štedljivi u pogledu trošenja svoga imetka, ali da u trošenju svoga životnog vijeka ne budemo štedljivi, pri čemu treba imati na umu da se vrijednost imetka ne može uporediti sa vrijednošću životnog vijeka.

Kada je nekome život u opasnosti, spreman je potrošiti nekoliko puta više nego što mu imetak vrijedi, samo da ostane živ. Pretpostavimo da su svi rudnici zlata, srebra i brilijanata, i izvori  nafte na svijetu u vlasništvu jednog čovjeka i da mu se kaže: „Da bi ostao živ, trebaš dati sav svoj imetak!“ Zar on ne bi dao sav svoj imetak?

Čovjek želi steći bogatstva Ovoga svijeta u svoju korist, ali ako ne bi bio živ – kakve bi koristi mogao imati od toga? Prema tome, čovjekov životni vijek vrjedniji je od svih bogatstava Ovoga svijeta. Zašto onda ovo neprocjenjivo bogatstvo tek tako ispušta iz ruku? I ne samo da ga olahko ispušta, već nekad njime kupuje za sebe vječnu patnju. Ako rasipanje dirhema i dinara nije pametan posao, da li je uzaludno trošenje životnog vijeka na putu brzoprolazećih želja pametno?!

Ovaj neprocjenjivi kapital nemojte dati olahko i jeftino na raspolaganje prijateljima, poznanicima, ženi i djeci. Ne trošite ga na isprazne radnje da biste udovoljili drugima, a nemojte ga – na dao Bog! – tek trošiti na putu neposlušnosti i grijeha! A ako čovjek bude zarad Božijeg zadovoljstva svoj život koristio na putu činjenja drugih sretnim, da bi usrećio ženu, djecu i brata vjernika, ne samo da nije svoj život potrošio uzalud, već je na taj način zauzvrat priskrbio Božije zadovoljstvo, koje je vrjednije od čitavoga svijeta. U svakom slučaju, nije pametno život, čiji je svaki tren vrjedniji od čitavog svijeta, trošiti radi zabave i po želji ovog ili onog, jer se u tom slučaju isti olahko ispušta iz ruku.

 

Izvor: Muhammed Taqi Misbah Yazdi, Putevi i staze dobra, Savjeti Božijeg Poslanika, s.a.v.a., Ebu Zerru, r.a., svezak 1, prijevod: Lutfi Akbaš, Fondacija „Mulla Sadra“ u BiH, Sarajevo, 2010, str. 48.