Sluh i vid čestitih ljudi

---

U Kur’anu se spominje blagodat sluha i vida i skreće se pažnja na potrebu da čovjek zahvali na ovim blagodatima. Uzvišeni Bog kaže:

I daje vam sluh i vid i razum (srce) da biste bili zahvalni.[1]

Nikome nije nepoznat značaj ova dva organa kao sredstva spoznaje i uspostavljanja komunikacije sa drugim ljudima.

Bog je ove dvije vrijedne blagodati podario čovjeku kako bi ih on upotrijebio na putu ustanovljavanja stvarnosti, spoznavanja zbilja i dostizanja razvoja i savršenstava te kako bi na tome zahvaljivao Bogu, kao što je ukazano u Kur’anu:

Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, dok vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum (srce) da biste bili zahvalni.[2]

Važnost govora o načinu korištenja sluha i vida leži u činjenici da neispravno i netačno korištenje ovih blagodati i odsustvo djelovanja u skladu sa onim što smo vidjeli i čuli ne samo da će na Ovom svijetu uzrokovati zastranjivanje i zabludu već će na Drugom svijetu izazvati patnje i teškoće i isti ti organi će svjedočiti protiv onoga ko ih je posjedovao:[3]

I kad dođu do nje, uši njihove, i oči njihove, i kože njihove svjedočit će protiv njih o onome što su radili.[4]

U ovom predavanju govorit ćemo o tome kako se čestiti ljudi koriste sluhom i vidom i o tome kako se nevaljale osobe neispravno koriste ovim blagodatima. Dat ćemo kraći prikaz o tome kako će jedni i drugi skončati.

1. Sluh čestitih i nevaljalih ljudi

Sluh predstavlja jedno od sredstava spoznaje i jednu od Božijih blagodati za opažanje zbilja i stvarnosti. U Kur’anu se preporučuje da nakon slušanja treba doći do istraživanja i slijeđenja istine. Upravo zbog toga Bog upozorava vjernike:

I ne napuštajte ga, a čujete šta on govori, i ne budite kao oni koji govore: “Slušamo!” – a ne slušaju.[5]

Čestiti ljudi slušaju lijep i istinit govor, a izbjegavaju lažan i besmislen govor, kao što Uzvišeni Bog o tome kaže:

Kada čuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu.[6]

U nastavku ćemo se osvrnuti na najvažnije odlike sluha čestitih ljudi.

Uho koje sluša

Čestiti ljudi imaju uši koje uvijek slušaju i oni su uvijek spremni da slušaju i razumijevaju istine i da uzimaju pouke iz stvarnosti. Kada govori o oluji koja je zahvatila Nuha, Bog kaže:

Da vam to poukom učinimo i da to čuje uho koje sluša.[7]

Čestiti ljudi pomno slušaju kur’anske ajete, upotrebljavaju svoj sluhom radi okorištavanja vjerskom uputom i pokazuju dostojnost za dobijanje milosti i naklonosti Božije. Kao što Bog kaže:

A kad se uči Kur’an, vi ga slušajte i šutite da biste bili pomilovani.[8]

Nevaljali ljudi, s druge strane, ne koriste se svojim sluhom za razumijevanje istina i oni uništavaju svoje pravo, kao što je u Kur’anu rečeno o Nuhovom narodu:

I kad god sam ih pozivao da im oprostiš, prste su svoje u uši stavljali.[9]

Nevaljali ljudi ne samo da ne slušaju kur’anske ajete već jedan drugom preporučuju da prilikom učenja Kur’ana razgovaraju o besmislicama, kao što je o tome rečeno u Kur’anu:

Oni koji ne vjeruju govore: “Ne slušajte ovaj Kur’an, nego pravite buku da biste ga nadvikali!”[10]

Podnošenje onoga što se čuje

Kako bi iskazali poštovanje prema drugima, čestiti ljudi slušaju njihove riječi, pa čak trpe i riječi protivnika, međutim, oni se okreću samo Božijim riječima i vjeruju riječima vjernika, mada im je teško zbog gubljenja vremena i slušanja besmislenih govora. Tako Uzvišeni Allah kaže o Muhammedu, s.a.v.a.:

Ima ih koji vrijeđaju Vjerovjesnika govoreći: “On vjeruje što god čuje!” Reci: “On čuje ono što je dobro, vjeruje u Allaha i ima vjere u vjernike, i milost je onima koji vjeruju.”[11]

Preispitivanje onoga što se čuje

U islamu se poštuje sloboda mišljenja i izražavanja, a osobama koje slušaju različite riječi i uzimaju ono što je najbolje nagovještava se nagrada. U vezi s tim časni Kur’an kaže:

Obraduj robove Moje, koji govor slušaju i slijede ono najljepše u njemu.[12]

Slušanje različitih govora za čestite ljude ima značaja najmanje u dva pogleda:

Prvo, među tim govorima ima mnogo pohvalnih i istinitih i ukoliko ih ne poslušamo, nešto će nam biti uskraćeno.

Drugo, upoznavanje sa nejasnoćama i neispravnostima govora drugih izaziva želju za slušanjem govora istine i za njegovim slijeđenjem.

Međutim, nevaljale osobe ne samo da ništa ne čine da čuju govor istine već kada god do njih dopre govor istine, oni se okreću od njega, kao što Kur’an o tome kaže:

Kad se nekom od njih ajeti Naši kazuju, on oholo glavu okreće, kao da ih nije ni čuo, kao da je gluh.[13]

2. Oči i vid čestitih ljudi

Ljudsko oko – pored toga što je poput uha jedno od sredstava za spoznaju stvarnosti i jedan od načina percipiranja istine – također je pokazatelj unutrašnjih ljudskih stanja i čovjekove nutrine, s obzirom da se strah i mir, kao i radost i tuga, pokazuju u ljudskom oku. Uz pomoć kur’anskih ajeta koji govore o ovoj temi moguće je shvatiti razliku između očiju i vida kod čestitih ljudi i kod nevaljalaca.

Oko koje vidi

Čovjek može otvaranjem očiju i posmatranjem svijeta egzistencije spoznati njegov red i poredak i razumjeti vezu između uspona i padova, teškoća i lahkoća i u svim stvorenjima opažati Božiju mudrost bez ikakve razlike, nedostataka i manjkavosti. O ovome Uzvišeni kaže:

Ti u onome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj vidiš li ikakav nedostatak.[14]

Međutim, nevaljali ljudi zbog jačine svoga nevjerovanja i neprijateljstva nemaju nikakve koristi od svojih očiju u pogledu upute prema Bogu kao što časni Kur’an o njima kaže:

Onima čije su oči bile koprenom zastrte od sjećanja na Mene.[15]

Čestiti ljudi ne samo da se ne koriste svojim očima i sluhom za percipiranje istina već i kada bi im se pokazale najveće mudžize, oni bi rekli da je to sihr i magija i da su opsihreni, kao što Kur’an o tome kaže:

Opet bi oni, zacijelo, rekli: “Samo nam se pričinjava, mi smo ljudi opčinjeni!”[16]

Obmana oka i tuga srca

Gledanje osoba koje imaju bogatstvo i položaj i posmatranje njihovog života punog blagostanja često izaziva tugu u srcima drugih ljudi. Upravo zbog toga Uzvišeni Bog se obraća Poslaniku kao savršenom uzoru cijelog čovječanstva:

I nikako ne gledaj dugo ljepote Ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.[17]

Ovaj poziv je upućen kako bi od čestitih ljudi odagnao ovakvu pogrešku, a nevaljale osobe, pored toga što su opčinjene životima drugih ljudi i što u srcu osjećaju žal, boluju i od toga da gledaju potajno i krajičkom oka u ono što je zabranjeno. Upravo zbog toga ih Bog upozorava:

On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i u ono što grudi kriju.[18]

Plač čežnje i spoznaje

Pored toga što ljudsko oko prenosi stvarnost u čovjekovu unutrašnjost, ono predočava unutrašnjost i unutrašnje osjećaje. Tako se nekada jačina ljubavi i spoznaje čestitih ljudi očituje u njihovom plaču, kao što časni Kur’an govori o nekim sljedbenicima Knjige:

Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju zbog istine koju su spoznali.[19]

Prodornost oka

Ljudsko oko, osim percipiranja stvarnosti i predočavanja osjećanja, ima i mogućnost uticanja na druge. Časni ljudi grubim ili blagim pogledom upotrebljavaju svoje oči radi odgajanja i razvijanja drugih, dok nevaljale osobe svojim pogledima uprljanim mržnjom i neprijateljstvom uznemiravaju druge i ponekad svojim “urokljivim očima” nanose drugima štetu, o čemu možemo pročitati u Kur’anu:

Gotovo da te nevjernici pogledima svojim obore kad Kur’an slušaju, govoreći: “On je, uistinu, lud!”[20]

3. Učinci očiju i ušiju čestitih i nevaljalih ljudi

Upravo zbog toga što su nevaljali ljudi na Dunjaluku izbjegavali slušati lijep i istinit govor i što su slušali isprazan govor uprljan strašću i mržnjom, na Ahiretu će im biti uskraćeno slušanje različitih govora i moći će slušati samo strašne glasove patnji u Džehennemu. O tome možemo pročitati u dva kur’anska ajeta:

U njemu će prigušeno uzdisati, u njemu ništa neće čuti.[21]

Kad ih iz daljine ugleda, čut će njezin gnjev i huku.[22]

Njihovi pogledi će zbog velikog straha biti oboreni, o čemu časni Kur’an kaže:

A pogledi njihovi oboreni.[23]

S druge strane, čestiti ljudi koji su na Ovom svijetu izbjegavali slušanje neistinitog i ispraznog govora, na Budućem svijetu će biti daleko od slušanja bilo kakve vrste glasova patnji i vatre, kao što Uzvišeni kaže u Kur’anu:

Huku njegovu neće čuti, i vječno će u onom što im budu duše željele biti.[24]

Sažetak predavanja

–  Blagodati vida i sluha predstavljaju najvažnije Božije blagodati koje su spomenute u Kur’anu.

–  Čestiti ljudi se zahvaljujući “uhu koje sluša”, “trpljenju onoga što se čuje” i “preispitivanju onoga što se čuje” posvećuju otkrivanju i percipiranju zbilja i slijeđenju istine.

–  Nevaljali ljudi ne samo da ne slušaju istinu već i drugima preporučuju da ne obraćaju pažnju na istinu i Božije ajete.

–  Čestiti ljudi svojim okom koje vidi percipiraju istinu egzistencije i spoznaju veličinu Tvorca, a zbog čežnje i spoznaje plaču.

 

Izvor: Vrline čestitih u Kur’anu, s perzijskog preveo Sedad Dizdarević, Fondacija „Mulla Sadra“ u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2012, str. 51-59.