Iz predaja koje smo naveli ukazano je u određenoj mjeri na povoljne strane šale, a sada ćemo navesti predaje koje ukazuju na njenu nepovoljnu stranu.
• Šala uništava čovjekovu ličnost
Božiji Poslanik, s.a.v.a., rekao je Zapovjedniku pravovjernih, mir neka je s njim:
“O Ali! Uzdrži se od šale jer će ona uništiti tvoje dostojanstvo!”[1]
Hamran ibn A‘jan prenosi: “Otišao sam kod Imama Sadika, mir neka je s njim, i zamolio ga da me posavjetuje. On mi je nakon preporučivanja bogobojaznosti rekao:
‘Čuvaj se zbijanja šale, jer ona uništava čovjekovo dostojanstvo i čast.’”[2]
U drugoj predaji Imam Sadik, mir neka je s njim, kaže: „Preporučujem ti bogobojaznost, a zbijanja šale se čuvaj, jer to uništava dostojanstvo.”[3]
Plemeniti Poslanik, s.a.v.a., rekao je:
“Prekomjerno zbijanje šale upropaštava čast.”[4]
I Imam Sadik, mir neka je s njim, također je rekao:
“Čuvajte se šale, jer ona upropaštava čast.”[5]
• Zbijanje šale i drskost drugih ljudi
Drugi nepovoljan učinak zbijanja šale je da ljudi prema čovjeku koji se
šali postaju drski i više ga ne poštuju niti cijene. Zato je Imam Sadik, mir neka je s njim, rekao:
“Ne zbijaj šale, jer će drugi postati prema tebi drski!”[6]
• Šala je uzrok neprijateljstva
Još jedan od nepovoljnih učinaka šale je okolnost da ona postaje uzrokom neprijateljstva. Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, rekao je:
“Čuvajte se zbijanja šale, jer ona izaziva mržnju, uzrokuje zlobu i ona je mala uvreda!”[7]
• Šala odnosi svjetlost imana
Još jedan od nepovoljnih učinaka šale jeste da ona gasi svjetlost imana
sa čovjekovog lica. Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, rekao je:
“Čuvaj se zbijanja šale, jer ona gasi svjetlo vjere i umanjuje čovjekovo dostojanstvo.”[8]
• Šala i umanjenje razuma
U sljedećoj predaji Zapovjednik vjernih, mir neka je s njim, šalu ubraja u sredstva umanjenja razuma i kaže:
“Svaki put kada se čovjek našali, okrnji svoj razum.”[9]
Imam Hadi, mir neka je s njim, rekao je:
“Šala je dosjetka glupaka i umotvorina neznalica.”[10]
Iz razmatranih predaja može se zaključiti da su dobre i loše strane šale relativnog karaktera i o njoj ne treba prosuđivati na apsolutan način. S jedne strane potrebno je da muslimani u međusobnim druženjima i ophođenjima jednih s drugima budu veseli i vedri, a s druge, ophođenje treba biti primjerno i ozbiljno. Pridržavanje ova dva načela je istovremeno i lahko, i teško. Jer, ako je neko odgojen vjerskim odgojem i dobro je naučio granice prihvatljivog razgovora, izvjesno je da u društvenim i porodičnim odnosima neće biti suhoparan i krut pa da postane dosadan drugima i neće biti u tolikoj mjeri smion i bezobziran da nepriličnim šalama te bestidnim i ružnim govorenjem pogazi svoju ličnost i povrijedi druge. Vjernik treba da bude veseo i vedar, i ni u kom slučaju ne smije prelaziti granicu učtivosti i dostojanstva te – kao što smo rekli – pridržavanje ovih dvaju pravila izgleda prilično teško, ali za one koji su obazrivi, to je lahak posao, u kojem uživaju. Međutim, oni koji nisu obazrivi, neizbježno će skrenuti sa staze umjerenosti i zapast će u krajnosti. Znači, neki ljudi su toliko namršteni i mrzovoljni da se s njima ne može razgovarati, dok su drugi toliko slobodni i neobuzdani da u zbijanju šala i pričanju dosjetki pretjeruju i sve okreću na šalu. Zato takvi, u manjku obzira i odstupanju od pristojnog govora, ponekad vrijeđaju druge i zapadaju u grijeh.
Prema tome, onaj ko je bogobojazan i vjernik, treba paziti na sebe, kako ne bi izašao iz granica umjerenosti. Nikad ne treba zaboraviti ono što je rekao plemeniti Poslanik, s.a.v.a.: “Ja se šalim, ali uvijek govorim istinu.”
Izvor:Muhammed Reza Mahdevi Kani, Koraci ka samoizgradnji, sv.2, s perzijskog preveli: Elvir Musić, Samed Jelešković, Refik Razić, fondacijaMulla Sadra u BiH, Sarajevo 2012.godina, str. 187-189.
[1] Biharu-l-anvar, bejrutsko izdanje, sv. 74, str. 48.
[2] Vesailu-š-ši‘a, sv. 8, str. 487.
[3] Mustedreku-l-vesail, sv. 2, str. 77
[4] Amali-l-Saduk, str. 223, hadis 4.
[5] Vesailu-š-ši‘a, sv. 8, str. 480–482, hadisi 1, 7, 10, 12; Usuli Kafi sv. 2, str. 663, hadis 8.
[6] Vesailu-š-ši‘a, sv. 8, str. 481, hadis 6. i 11; Usuli Kafi sv. 2, str. 665. Ovaj hadis je prenesen i od Imama Hasana Askerija, mir neka je s njim, u Biharu-l-anvaru, bejrutsko
izdanje, sv. 75, str. 370.
[7] Usuli Kafi sv. 2, str. 663, hadis 12; Vesailu-š-ši‘a, sv. 8, str. 482; U Tuhafu-l-‘ukulu, na
str. 283, ovaj hadis je prenesen od Imama Sadika, mir neka je s njim.
[8] Usuli Kafi sv. 2, str. 665, hadis 19.
[9] Nehdžu-l-belaga, Subhi Salih, izreka 450
[10] Biharu-l-anvar, bejrutsko izdanje, sv. 75, str. 369.