Prisiljavanje bolesnika da jede i pije
Ibn Amr prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
Ne prisiljavajte bolesnike da jedu ili piju, jer njima Allah daje hrane i piće.
Ovaj hadis bilježe Et-Tirmizi i Ibn Madže.
Ako bolesnik ne osjeća potrebu za hranom zbog toga što mu se tijelo bori protiv bolesti, ili što je izgubio apetit ili zato što su mu oslabile tjelesne funkcije, ili iz nekog drugog razloga, tada ga ne treba prisiljavati da jede, jer ako tada jede, energija koja je potrebna za borbu protiv bolesti će se upotrijebiti za probavu hrane. Dakle, hrana će mu samo štetiti, posebno ako mu je damo u kritičnim trenucima bolesti, i vjerovatno će mu samo povećati bolove.
U kritičnim trenucima mu nećemo davati ništa osim malih količina sirupa od jabuke ili ruže, pileću supu ili malo hljeba. Bolesnik koji nije u svjesnom stanju se nekada mora prisiliti da uzme ovu hranu. Ponekad bolesnik ne osjeća potrebu za hranom, zato što mu je tijelo prezasićeno krvlju. U ovom slučaju, ako ga nahranimo, samo ćemo pogoršati njegovo stanje.
Hipokrat i Ibn Sina su rekli:
Hrana je prijatelj tjelesnih organa, ali je njihov neprijatelj ako mislimo da je ona prijetelj njihovih neprijatelja.
Riječ ‘neprijatelj’ se odnosi na oboljeli organ. Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi ‘Allah im daje hranu i piće’ znače da Allah održava bolesnika tako da on osjeća kao da je uzeo hranu i piće, tako da nije problem ako on ne jede i ne pije.
Hranjenje bolesnika onim što on želi
Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjetio bolesnika i upitao što želi. On je odgovorio da bi želio hljeba, ili suhog kolača. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je tada rekao:
Ko god ima hljeba, neka pošalje svome bratu. Ako je neko od vas bolestan, a ima želju za nekom vrstom hrane, neka je jede.
Hadis bilježi Ibn Madže.
Ako bolesnik jede ono što želi, pa čak da u tome ima i neke štete, ona će svakako biti manja od štete koju bi imao kad bi jeo nešto u čemu ima koristi, ali on to ne želi. A ako je ono za čim on ima želju još i korisno, to je najbolja moguća situacija.
Kada je apetit normalan, ljekar mora obratiti pažnju na to što bolesnik želi jesti.
Hipokrat je rekao:
Treba preferirati hranu koja nam izgleda bolje, pa čak i ako nije toliko dobra sa stanovišta hranjivosti.
Vegetarijanska hrana za bolesnike
Aiša, radijallahu anha, prenosi da kad god bi neki od ashaba bio bolestan, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi naredio da mu se skuha supa. Govorio je da će ona smiriti unutrašnje organe bolesnika, i smanjiti eventualne bolove onako kako se uklanja prašina sa lica. Ovaj hadis bilježi Et-Tirmizi.
Supa se pravi od brašna, vode i masti. Ova supa jača unutrašnje organe i tako otklanja bolove.
Aiša, radijallahu anha, prenosi da ako bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, saznao da je neko izgubio apetit, naredio bi da mu se skuha ‘talabina’ supa i da je on pojede. Aiša, radijallahu anha, također prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
‘Talabina’ supa puni unutrašnje organe do vrha i otklanja bolove.
Ovaj hadis bilježi El-Buhari.
Ova supa se pravi od brašna ili mekinja, a često se u nju stavlja i med. Zove se ‘talabina’ zbog riječi ‘labn’ što znači mlijeko. Ova supa je bijela, pa izgleda kao mlijeko. Veoma je hranjiva i uistinu mnogo pomaže.
Neki kažu da je ova supa blagi laksativ, dok drugi tvrde da ona zatvara stolicu.
Tuga i bol zaista hlade temperament čovjeka i tako smanjuju njegovu unutrašnju snagu, a ova supa to sprječava. Riječi ‘unutrašnji organi’ se odnose na stomak i želudac.
Aiša, radijallahu anha, kaže da je i sama naređivala pacijentima da piju tu supu, i kaže da je bila ‘odvratna’, ali je bila veoma korisna. Kada kaže da je bila ‘odvratna’, ona aludira na to da pacijenti nisu voljeli ovu supu. Ovaj događaj bilježi El-Buhari.
Autor ove knjige kaže da ako želite mjeriti učinkovitost supe, onda morate izmjeriti učinkovitost i ječmene vode pomiješane sa mekinjama. Supa ‘oživljava’ ljude, jer brzo prolazi kroz tijelo, i tako mu pruža ukusno osvježenje, a posebno ako je pijemo toplu. Tada je njena efikasnost još bolja.
Izvor: Dželaluddin Abdurrahman es-Sujuti, Vjerovjesnikova medicina, Libris, Sarajevo, 2003., str. 128-130., prevod: Haris Murtić