Jedan pametni mladić dostigao je savršenstvo u naukama, ali je po prirodi bio plašljiv, i kad god bi sjedio u društvu učenih, ne bi ni otvorio usta da nešto kaže. Jednog dana otac mu reče: „Sinko, reci i ti ono što znaš.“ Sin odgovori: „Plašim se da me ko ne upita ono što ne znam, pa ću se zastidjeti.“
Jesi li čuo kako je neki derviš
potkivao đonove svoje obuće?
Jedan carski oficir ga uhvati za rukav i reče:
„Dođi, potkuj moga konja!“
Dok ništa ne govoriš, niko te ne primjećuje,
ali ako si nešto kazao, moraš to i dokazati.
(Sa'di)
Izvor: Rumi, Hajjam, Sa'di, Hafiz, Četiri perzijska pjesnika, (priredio: dr. Bećir Džaka), Svjetlost, Sarajevo, 1997, str. 94.