Autor: Esad Bajić
Hvala Allahu Stvoritelju koji nas je stvorio, Koji nas opskrbljuje i u svakom danu nebrojenom milošću obasipa. Neka je salavat na Poslanika islama, njegovu časnu porodicu i sve one koji ustrajavaju u dobru.
Svi se mi slažemo da smo sastavljeni od tijela i duše. Materijalnog tijela koje vidimo i lahko ga dokazujemo i duše koju ne vidimo ali je s jednakim uvjerenjem svi osjećamo.
I tijelo i duša imaju svoje potrebe, zahtjeve i nužnosti. U tim potrebama postoje određena sukobljavanja. Tjelesna komponenta ima svoje zahtjeve koji kada se suoče sa potrebama duše izazivaju kontradiktornost pa tako ako udovoljimo svim zahtjevima tijela uvidimo da nam duša trpi i obrnuto; ako posvetimo pažnju samo duši i duhovnom trpi tijelo.
Postavlja se pitanje: Koji je to (srednji) put koje će napraviti ravnotežu između ovo dvoje?
O ovom pitanju postoje tri stava. Prva grupa daje prioritet duši. Zastupnici ovog mišljenja vele: Budući da je tijelo ograničenog karaktera te povezano sa vremenom i uništivo, a naša duša je vremenski neograničena i neuništiva stoga trebamo dati prednost duši. U različitim zemljama postoje ljudi koji zastupaju ovu teoriju davanja prednosti duši. Rejhan Biruni bio je jedan od najboljih matematičara svih vremena u arapskom svijetu. Napisao je knjigu ”Što hinduizam ima ponuditi”, te u njoj naveo mnoge činjenice o jačanju duše, kakva isposništva oni provode da bi spoznali sebe i svoju dušu. U islamu postoji sufizam koji duši daje prednost u odnosu na tijelo kroz isposništvo.
Druga skupina daje prednost tijelu. Dio njih uopće ne prihvata postojanje duše, dok dio njih preferiraju moralnost u što spadaju pozitivisti. Tvrde da čovjeka treba spustiti na zemlju i odvojiti od Boga jer on živi na zemlji a ne na nebesima.
Treća skupina su zastupnici kur'anske logike. Oni vjeru gledaju kao čisti božanski fitret. Vjera koja potiče korištenje razuma i objave. Razum i objava su dvije paralelne stvari koje jedna drugu podržavaju a ne dvije suprotstavljene stvari. Oni ne zastupaju tezu o prednosti duše niti o prednosti tijela već tezu o uravnoteženosti. Svako stvorenje stvoreno je po Božijoj zapovijedi i živi po Njegovoj odredbi, a sve što je stvoreno je lijepo. Ako je Bog stvorio tijelo, pozivajući se na ono da sve što je On stvorio je lijepo, i ono je lijepo. Ako tijelo ima neke zahtjeve onda oni proizlaze iz njegove biti i prirodni su, tako i duša ako je spojena sa tijelom ima svoj cilj. Zaključak kur'anskih logičara je da mi moramo dati valjan odgovor zahtjevima tijela i duše to jest stvoriti jednu ravnotežu između toga dvoga.
Svaka pretjeranost je rezultat neznanja., a sve što je rezultat neznanja vodi u zastranjenje, pa ko skrene sa puta nikad neće stići na cilj. Usljed toga, i duši i tijelu treba dati slobodu ali na način da jedno drugom ne šteti već da se uspostavi jedna ravnoteža. Kada je Božiji Poslanik upražnjavao mnogo ibadeta stigao je kur'anski ajet koji kaže: Ne objavljujemo Kur'an da se mučiš.
Drugi ajet od nas zahtjeva uskraćivanje tjelesnih zadovoljstva: O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijaha klonili.
Iz ovoga slijedi da duša i tijelo imaju svoja prava ali i svoja ograničenja, kao i pretjerane zahtjeve koje treba staviti u red. Gdje god duša i tijelo teže ka svojim krajnjim ispoljavanjima treba držati pod kontrlom kako ne bi prešli svoje granice. Razum i objava su ti koji presuđuju u slučajevima suprostavljanja duše i tijela kako niti jedno ne bi otišlo u krajnost. Da bismo to mogli moramo poznavati svoju vjeru kao i kvalitete.
Put fitreta je put takvina (božanska orbita kojoj se sve stvoreno pokorava).
Kur'an jezikom Ibrahima a.s., kaže: Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!
Što znači riječ ‘hanif’ u spomenutom ajetu? Allame Tabatabaii kaže da to označava granicu ravnoteže kojoj teži sve stvoreno. Prema tome, Ibrahim a.s., kaže da će se on kretati baš tim pravcem ravnoteže, niti lijevo niti desno.
Ukratko: Čovjek je dvokomponentno biće. Stvoren je od dvije zbiljske komponente – materijalne i duhovne. Svaka od njih ima svoje zahtjeve koje treba uravnoteženo udovoljiti. Kada tijelo obavi svoju misiju vraća se zemlji, a duša ide u svijet nematerijalnih zbilja. Treba obratiti pažnju i na dušu i na tijelo po pitanju njihovih zahtjeva. Tijelo je zemaljskog porijekla i želi strasni život, duša kao nematerijalno stvorenje teži nematerijalnim zbiljama.
Postoje tri vrste hrane za dušu:
a. razum i misao – koliko god više hranili dušu pravim znanjem time i ona biva snažnija i obratno;
b. moral – koliko više osobine duše budu sličnije onim osobinama koje pripadaju njezinu nebeskom porijeklu onda će ta duša više biti privlačna svom izvoru i obratno;
c. djela – ako su djela bolja duša se prije uspinje.
Božiji Poslanik s.a.v.s., kaže: „Odgojite svoju dušu tako da u njoj odgojite božanske atribute. Naš ibadet treba kreirati osobine milosrđa, pravednosti, opraštanja, pokrivanja tuđih nedostataka. Ku'ran nam govori da je Bog neke svoje robove baš na ovaj način upoznao sa Sobom. Kur'an u slučaju Sulejmana a.s., kaže: I Sulejman naslijedi Davuda i reče: „O ljudi, dato nam je da razumijemo ptičje glasove i svašta nam je dato; ovo je, zaista, prava blagodat!“
Vidimo da je Bog Uzvišeni Sulejmana, a.s., upoznao sa govorom ptica i ne samo to, dato mu je da razumije sve stvari.
Sličnu priču nalazimo u slučaju Musaa, a.s., i Hidra, kada je Hidr popravio obrušeni zid na što mu je Musa, a.s., prigovorio zašto je to učinio besplatno a su mogli uzeti nagradu za to jer su bili gladni, pa mu Hidr odgovara: „Ja sam to uradio iz razloga što su roditelji ovoga dječaka bili pobožni pa je Bog učinio da se preko mene očuva blago ispod ovog zida za njegovo potomstvo.“ Postoje mnogi ajeti koji potvrđuju ovo o čemu govorimo, a ajet koji ovo uopćava glasi: A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći.
Kada se čovjek nađe u tegobama Bog mu obećava da će mu pronaći izlaz i opskrbiti ga odakle se i ne nada. Na svijetu postoje dvovrsni zakoni, jedni su vidljivi, a jedni su nevidljivi. Glavni zakoni se nalaze u duhovnom svijetu. Ko postigne istinsku bogobojaznost spaja se sa zakonima uzvišenog svijeta. Kada Zekerija, a.s., dolazi kod hazreti Merjem, a.s., i nalazi voće koje nije svojstveno za to doba godine začuđeno upita: „Odakle ti ovo voće?“ Ona odgovara: „To je od mog Gospodara, On kome hoće daje bez računa.“ Iako je Zekarija, a.s., bio poslanik on od hazreti Merjem, a.s., uči jednu lekciju koja mu mijenja život i traži od Boga potomka.
Kur'an kaže: Uzvišeni Bog je onaj kome se sve pokorava i Njegova volja je izvršna, On je svakoj stvari odredio mjeru.
Ako naša duša dobije čistu hranu onda će ona poprimiti čiste osobine.
Duša samo u materijalnom ozračju može doživiti svoje savršenstvo.
Usavršavanje duše bez materijalne komponente je nemoguće. Ako čovjek na valjan način shvati odnos duše i tijela može sebi priskrbiti vječni sretni život.
Kur'anski ajet kaže: O čovječe, ti nećeš ostati u ovom materijalnom svijetu, ti se vraćaš svome Gospodaru, pa će te On o onome što si radio obavijestiti.
Kuran nam prenosi događaje na Sudnjem danu: Na Dan kada budeš vidio kako se pred vjernicima i vjernicama, i s desne strane njihove, svjetlo njihovo bude kretalo: „Blago vama danas: džennetske bašče kroz koje teku rijeke u kojima ćete vječno boraviti – to je veliki uspjeh!” Na Dan kada će licemjeri i licemjerke vjernicima govoriti: „Pričekajte nas da se svjetlom vašim poslužimo!“ – „Vratite se natrag, pa drugo svjetlo potražite!“ – reći će se. I između njih će se pregrada postaviti koja će vrata imati; unutar nje biće milost, a izvan nje patnja. „Zar nismo s vama bili?“ – dozivaće ih. – „Jeste! – odgovaraće – „ali ste se pritvornošću upropastili, i iščekivali ste, i sumnjali ste, i puste želje su vas zavaravale, dok nije došla Allahova odredba, a šejtan vas je o Allahu obmanuo. Nikakva otkupnina se danas od vas neće primiti, a ni od onih koji nisu vjerovali; vatra će biti prebivalište vaše, ona baš vama odgovara, a užasno je ona boravište!“
Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene, i da oni ne budu kao oni kojima je još davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna, i mnogi od njih su nevjernici. Zar nije vrijeme da Kur'anu, Božijem govoru damo prednost i po njemu rasuđujemo i da snagu trošimo upravljajući se po njemu umjesto što je trošimo pokušavajući Kur'an tumačiti po nahođenju svoga nefsa i svojih interesa.
Izvor: www.medzlis-konjic.com