Gledanje osoba koje imaju bogatstvo i položaj i posmatranje njihovog života punog blagostanja često izaziva tugu u srcima drugih ljudi.
Upravo zbog toga Uzvišeni Bog se obraća Poslaniku kao savršenom uzoru cijelog čovječanstva:
“I nikako ne gledaj dugo ljepote Ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.”
Ovaj poziv je upućen kako bi od čestitih ljudi odagnao ovakvu pogrešku, a nevaljale osobe, pored toga što su opčinjene životima drugih ljudi i što u srcu osjećaju žal, boluju i od toga da gledaju potajno i krajičkom oka u ono što je zabranjeno.
Upravo zbog toga ih Bog upozorava:
“On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i u ono što grudi kriju.”
Plač čežnje i spoznaje
Pored toga što ljudsko oko prenosi stvarnost u čovjekovu unutrašnjost, ono predočava unutrašnjost i unutrašnje osjećaje.
Tako se nekada jačina ljubavi i spoznaje čestitih ljudi očituje u njihovom plaču, kao što časni Kur’an govori o nekim sljedbenicima Knjige:
“Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju zbog istine koju su spoznali.”
Prodornost oka
Ljudsko oko, osim percipiranja stvarnosti i predočavanja osjećanja, ima i mogućnost uticanja na druge.
Časni ljudi grubim ili blagim pogledom upotrebljavaju svoje oči radi odgajanja I razvijanja drugih, dok nevaljale osobe svojim pogledima uprljanim mržnjom i neprijateljstvom uznemiravaju druge i ponekad svojim “urokljivim očima” nanose drugima štetu, o čemu možemo pročitati u Kur’anu:
“Gotovo da te nevjernici pogledima svojim obore kad Kur’an slušaju, govoreći: “On je, uistinu, lud!”
Izvor: “Vrline čestitih u Kur’anu”, s perzijskog preveo Sedad Dizdarević, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2012