Zvuk niske frekvencije u oceanima proizvode prirodni fenomeni poput kiše, valova i podvodnih živih bića kao i ljudi aktiviranjem sonarnih sistema, brodovima i drugim radovima u podmorju. Zvuk se uglavnom apsorbira putem viskoznosti vode i prisutnosti određenih kemikalija.
No koncentracija kemikalija koje apsorbiraju zvukove u oceanima opala je zbog sve veće kiselosti vode (manji ph) koju uzrokuje povišena koncentracija ugljik dioksida. Za ovo je posebno odgovoran vodeni promet koji se u zadnjih 40 godina udvostručio.
Uz pomoć simulatora znanstvenici su ustanovili da povišena kiselost može smanjiti sposobnost morske vode da apsorbira zvuk, posebno u sjevernim predjelima, do 2100. godine čak za 60%.
Ova povišena kiselost znanstvenike je prethodnih godina prije svega zabrinjavala zbog štetnog utjecaja na koralje. Međutim, neočekivano loša posljedica kiselosti je njen utjecaj na apsorpciju zvuka. Visoka razina niskofrekventnih zvukova imaju niz negativnih utjecaja na podvodni život.
Među njih spadaju oštećenja tkiva, masovno nasukavanje morskih sisavaca poput kitova i privremeni gubitak sluha kod delfina nakon vojnih pokusa sa srednjefrekventnim sonarom.
Morske životinje prilagodile su se raznim razinama buke, no gubitak sposobnosti vode da apsorbira zvukove je nesiguran i zahtjeva daljnja istraživanja, kažu znanstvenici.
Izvor: www.ekologija.com.hr