Prije više tisuća godina mnoge vrste divovskih životinja tumarale su velikim šumama koje su tada prekrivale Zemlju. Ali, ma kako divovske bile, te životinje ipak nisu mogle izdržati sve teškoće na koje su nailazile i koje su morale podnositi, teškoće uzrokovane promjenama klimatskih uvjeta ili nedostatkom hrane.
I tako su, jedna po jedna, nestajale te goleme životinje, sve dok nisu ostale samo dvije vrste – današnji afrički i azijski slonovi. Njihovi preci su golema čudovišta, poznata kao mamuti. Kosturi mamuta mogu se naći u nekim muzejima; čovjek se i danas uplaši kad ih ugleda. Njihove kosti su iskopane iz riječnih korita ili izvučene iz pećina. U najudaljenijim područjima Sibira pronađen je leš jednog mamuta, zamrznut duboko pod ledom, tako savršeno očuvan da su mu čak i oči ostale neoštećene!
Mada se čini da su nekada nastanjivali mnoge dijelove Zemljine kugle, danas se divlji slonovi mogu naći samo u nekim afričkim i azijskim tropskim područjima.
Slonovi su najveće suhozemne životinje, a u svakom slučaju spadaju i među najzanimljivije.
Plemeniti su i nježni, i prilično inteligentni. Oni se mnogo lakše obučavaju od bilo koje druge životinje izuzev domaćeg psa.
Slonove noge, koje liče na četiri glomazna stupa, imaju takav oblik da bi mogle nositi golemi teret. Njegove kljove su zapravo pretjerano izrasli zubi. Služe mu za iskopavanje korijenja kojim se hrani, ali i kao odbrambeno oružje.
Mozak slona je relativno malen, naročito ako se usporedi s veličinom same životinje.
Surla je najupadljiviji dio slonova tijela. Ona je zapravo produžetak nosa i gornje usne, zajedno sraslih. U surli ima oko 40.000 mišića, te je ona zato vrlo snažna, savitljiva i pokretljiva. Vrh surla završava se nekom vrstom prsta, koji je toliko osjetljiv da može podignuti sa zemlje i najmanju iglu.
Izvor: 1000 ZAŠTO 1000 ZATO, „Vuk Karadžić“, Beograd, 1989, str. 178-179.