Odgajanje mudrošću i savjetom
Odgajanje mudrošću i savjetom

Odgajanje mudrošću i savjetom


Odgajanje pomoću lijepe riječi, savjeta i upozorenja spada među najvažnija sredstva djelotvornog odgajanja u procesu formiranja ispravnog vjerovanja djeteta i njegovog pripremanja za život u moralnom i psiho-socijalnom pogledu. Savjetovanje i upozoravanje imaju velikog uticaja u upoznavanju djeteta sa suštinama stvari, podsticanju na činjenje uzvišenih djela, te izgradnjom plemenitog karaktera i buđenjem svijesti o islamskim načelima. Zato nije čudo što vidimo kako Kur'an slijedi ova načela i podstičući na njih, ponavljajući ih u mnogim ajetima.

Sada ćemo navesti nekoliko primjera, kur'anskih ajeta, u kojima se ponavljaju riječi savjeta i upozorenja. Uzvišeni Allah, u poglavlju Lukman, ističe:

Kad Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: – O, sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda. Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan prema roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća. Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti. O, sinko moj, dobro i zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je Sveznajući. O, sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od rđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupati.[1]

U drugoj suri Uzvišeni jezikom Vjerovjesnika veli: Reci: „Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite da drug vaš nije lud. On vas samo prije teške patnje opominje.“ Reci: „Kakvu god nagradu da zatražim od vas, nek ostane vama, mene će nagraditi Allah, On nad svim bdi.“ Reci: „Gospodar moj pobjeđuje Istinom, On dobro zna i sve ono što je veoma skriveno.“ Reci: „Došla je Istina, a laži je nestalo!“[2]

Uzvišeni Allah u poglavlju El-‘Araf jezikom Huda veli: A Adu – njegova brata Huda. „O, narode moj“ – govorio je on – „Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?“ Glavešine naroda njegova, koje nisu vjerovale, odgovarale su: „Mi smatramo da si ti, doista, neznalica i mi mislimo da si, zaista, lažac.“ „O narode moj“ – govorio je on – „nisam ja neznalica, nego sam Gospodara svjetova poslanik; dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskren savjetnik.“[3]

Stil Kur'ana Časnog kod pozivanja Allahu, dž.š., pružanju savjeta i upućivanja upozorenja, raznovrstan je. Primjećujemo da se to čini jezikom vjerovjesnika, a odgovori kroz usta propovjednika iz njihove zajednice i njihovih sljedbenika. Nema spora da će iskren savjet i djelotvorno upozorenje, ukoliko naiđu na čistu dušu, otvoreno srce i mudar i pažljiv razum, brzo odgovoriti na poziv i značajno djelovati na onoga kome se obraća. Kur'an Časni ovo potvrđuje u mnogim ajetima:

U tome je, zaista, pouka za onoga ko razum ima ili ko sluša, a priseban je.[4]

…I nastavi savjetovati, savjet će vjernicima, doista, koristiti.[5]

…a šta ti znaš – možda on želi da se očisti, ili pouči pa da mu pouka bude od koristi.[6]

To je savjet za onoga koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje.[7]

Časni Kur'an je pun ajeta koji su savjet uzeli za metod pozivanja Allahovoj vjeri i put postizanja preobražaja pojedinca i upućivanja zajednice. Ko prelista stranice Časnog Kur'ana naići će na pojavu savjetodavnog karaktera, kao realnu činjenicu u mnogim njegovim ajetima. Ponekad se to ogleda u podsjećanju na bogobojaznost, drugi put u opominjanju, treći put u iskazivanju savjeta, četvrti u podsticanju na upozoravanje, peti u slijeđenju Pravog puta, šesti izazivanjem poticaja, sedmi u upotrebi zastrašivanja kao metode itd. Time se u kur'anskim iskazima i njegovim značenjima može naići na pojavu upućivanja savjeta, koji se realizuju kroz mnogobrojne modele i raznovrsne stilove. Ovo svakom pametnom i razumnom čovjeku pokazuje da savjet u Časnom Kur'anu ima veliku važnost u odgajanju čovjeka i jačanju njegovog morala.

Već smo naveli nekoliko kur'anskih dokaza koji jasno, nedvosmisleno i bez imalo sumnje govore da kada se pred čiste duše, otvorena srca i savjesne i mudre glave iznese Istina odgovarajućim djelotvornim riječima, dubokim savjetom, pravim upozorenjem i iskrenom opomenom, oni na to veoma brzo odgovaraju bez ikakve kolebljivosti i to na njih djeluje bez ikakve zadrške. Štaviše, veoma brzo se pokoravaju Istini i prihvataju Uputu koju im Allah šalje. Ovo se odnosi na starije osobe. Međutim, šta je sa djecom koja se rađaju u prirodnoj vjeri, čista, nevina i neuprljana srca, čiste duše neokrenute ka putu grijeha i nasilja? Nema sumnje da je uticaj savjetom na njih mnogo djelotvorniji i prihvaćanje opomene mnogo jače.

Odgajateljima, prema tome, ukoliko žele svojoj djeci dobro i besprijekornost, moralnu i mentalnu zrelost i uravnoteženost, ne preostaje drugo nego da shvate ovu činjenicu i da slijede kur'ansku metodu u savjetovanju i upućivanju djece prilikom njihovog pripremanja za život, i to od prije sedme godine života pa nadalje.

Ovo bi bili najvažniji postupci upućivanja opomena i savjeta u Kur'anu Časnom. Oni su raznovrsni i imaju izrazitu sugestivnu moć, izvanrednu snagu čulnog uticaja i žestoku moć djelovanja na srce. Prema tome, jasno je da će djeca, ukoliko odgajatelji slijede navedene postupke u odgajanju i dotjerivanju djece koje je Kur'an časni utvrdio, bez ikakve sumnje, rasti na najbolji mogući način uzorita odgoja, hvale vrijednog morala, ispravnog ponašanja i potpune islamske svijesti. I Allahov Poslanik je bio zainteresovan za davanje savjeta, tako da je odgajateljima i propovjednicima upućivao savjete, pozivao svakog muslimana da u svom životu, na svakom mjestu gdje mu se pruži prilika i u svakoj sredini u kojoj se nađe poziva Allahovoj vjeri.

U nastavku ćemo navesti najvažnije preporuke koje je, opominjući, savjetujući i pozivajući Allahu, upućivao Allahov Poslanik, a.s.

Od Temima b. Evsa Ed-Darija se prenosi da je Vjerovjesnik rekao: „Vjera je savjet.“ Mi na to upitasmo: „Kome?“ On nam odgovori: „Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovu Poslaniku, muslimanskim predvodnicima i svim muslimanima.”[8]

Dalje se prenosi od Džerira b. Abdullaha: „Obavezao sam se Allahovom Poslaniku na obavljanje namaza, davanje zekata i upućivanje savjeta svim muslimanima.“[9]

Od Ebu Mesuda El-Ensarije se prenosi da je Allahov Poslanik rekao: „Ko uputi na činjenje dobrih djela, imat će istu nagradu kao i onaj ko to djelo učini.”[10]

Prenosi se od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik rekao: „Ko poziva na Pravi put imat će istu nagradu kao i oni koji ga budu slijedili, a od njihove se nagrade neće ništa umanjiti.”[11]

Od Sehla b. Sa'da Es-Sa'idija se prenosi da je Allahov Poslanik, pred polazak na osvojenje Hajbera, rekao Aliji: „Polahko idi dok ne stigneš na njihov trg. Zatim ih pozovi u islam i obavijesti ih koje su im dužnosti prema Allahu Uzvišenom. Tako mi Allaha, ako samo jednog od njih Allah uputi na Pravi put zahvaljujući tebi, to će ti biti bolje od krda deva.”[12]

Ovo bi bili najvažniji postupci koje je slijedio Prvi Učitelj i najveći pedagog prilikom usmjeravanja odraslih, poučavanja djece, upućivanja uglednih, pokazivanja Pravoga puta običnom svijetu, utvrđivanja vrlina i ispravljanja deformacija. Kao što smo vidjeli, to se postiže raznovrsnim metodama i različitim sredstvima. Štaviše, Allahov Poslanik se nije ograničavao – kao što smo to naprijed osvijetlili – samo na jednu metodu kod upućivanja svijeta na Pravi put, ili kod preobrazbe i usmjeravanja, nego ih je vodio sa priče na dijalog i ispitivanje, sa skrušenog utjecanja na lijepu igru, sa pokazivanja primjera na objašnjavanje pomoću crtanja ili gestikulacije rukama, sa upućivanja riječima na podražavanje praktičnim djelom, sa upozoravanja Kur'anom na iznošenje pouke korišćenjem pogodne prilike, prelaženjem sa važnog na važnije pitanje, ili sa zabranjivanja riječima na zabranjivanje javnim očitovanjem.

Nije nepoznato da ovakva raznovrsnost upućivanja savjeta ima velikog utjecaja prilikom usađivanja informacija, pospješivanja shvaćanja i pokretanja razuma, prihvaćanja savjeta, naprezanja prirodne inteligencije, te skretanja pažnje kod onih kome se obraća. Ako se odgajatelj (islamski pedagog), na odgovarajući način koristi ovim postupcima u toku upućivanja savjeta i uputa đacima, djeci i drugim članovima svoje porodice o čijem se odgoju stara, oni će zasigurno naučiti, primjenjivati i prihvaćati to što im odgajatelj nudi, i bit će najbolji pozivaoci Allahovoj vjeri. Štaviše, bit će čvrst temelj u izgradnji uzoritog društva i uspostavljanja države islama.

Odgajateljima, dakle, ne preostaje drugo do da se prihvate metoda Allahova Poslanika u usmjeravanju, i njegovih postupaka u upućivanju savjeta, zato što su to najbolje metode i najbolji postupci, jer Allahov Poslanik ne govori po svome hiru. Njega je odgojio njegov Gospodar na najbolji način. On je odgojen pod Allahovim nadzorom i stalno je pod Njegovom zaštitom i pažnjom. I kada to znamo, onda sve što on kaže, uradi ili odluči, sve je to odredba i uputa čovječanstvu za sva vremena.

On je, kao najveći pedagog, ljudima najavljen ovim kur'anskim riječima: Vi u Allahovu Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje.[13]

Sejjid Hava kaže: „U kodeksu ponašanja sa drugima, vidimo da je Allahov Poslanik uspijevao okupiti sve vrste ljudi, tako da je uspio očistiti munafikluk (licemjerstvo) iz srca većine munafika. Takođe je uspio otkloniti neprijateljstvo i mržnju iz srca svojih neprijatelja tako da im je postao draži od njih samih. Znao je Božiji Poslanik postupiti u svakoj situaciji onako kako zahtijeva data situacija. Bio je strog kada je trebala strogost, a bio je blag tamo gdje se trebalo blago postupiti. Mada bi blagost nadvladavala strogost.“[14]

Treba znati, ukoliko odgajatelj ne radi ono o čemu govori i ne primjenjuje savjete koje drugima upućuje, niko od takvoga odgajatelja neće ništa prihvatiti. Njegovi savjeti neće ni na kome ostavljati traga i niko se na njegove pozive neće odazivati. On će biti podložan općoj kritici, podsmjehivanju uglednih ljudi i osuđivanju običnog svijeta. Ovo se događa zato što riječ koja ne izlazi iz srca ne stiže do srca, i što savjet koji se ne spoji sa dušom ne djeluje na dušu. Pogledajmo šta odgovara otac sinu kada ga sin pita kako uspijeva rasplakati svijet kada im govori, dok to drugima ne polazi za rukom, a otac odgovara: „Sine moj, nije ista narikača koja je izgubila dijete i ona koja je iznajmljena da nariče.”

Nakon što smo obradili islamsku metodu predstavljenu u Kur'anu i besprijekornom Poslanikovom sunnetu, ne preostaje nam ništa drugo nego da radimo na prakticiranju usvojene metodologije i provođenja postupaka njene realizacije, kroz lijep i plemenit odgoj. Kako je lijepo kada otac, kao odgajatelj, svako veče skupi svoju djecu i kad svoje sijelo ispune raznovrsnim zanimljivostima, razgovorom iz raznih oblasti znanja i lijepim savjetima. Nekada to mogu biti priče, ponekad upućivanje savjeta, a katkada i recitiranje poezije. Drugi put može biti slušanje Kur'ana, razgovor o nekoj zanimljivoj temi, takmičenje i sl. Koristeći više načina i imajući više različitih programa, ovakva sijela će postići svoj cilj formiranja djece u duhovnom pogledu i njihovu jačanju u psihičkom i moralnom smislu, s tim da ne zaborave vrijeme određeno za učenje i pisanje zadaće. Jedino ovako odgajatelj može pomiriti ozbiljnost i veselost, spojiti upućivanje savjeta i pričanje o zanimljivim stvarima, i naći mjeru između ozbiljnosti i zabave, kako bi mu srce bilo mirno i savjest čista da mu djeca veliki dio vremena provode baveći se korisnim stvarima.

Ako odgajatelj slijedi ovo polje aktivnosti, malo kad će mu proći duže vrijeme da ne vidi šta mu djeca, o kojima se brine, rade, da ih nadzire u pripremanju da bi sutra bili predvodnici na Pravome putu i u društvu Allahovih čestitih robova, koji imaju zajednička nadanja i koji će svojim rukama ostvariti pobjedu islama. Koliko je odgajatelj uspješan kada sa svojom djecom slijedi put Časnoga Kur'ana, pokazujući njegov veličanstveni metod! Jedanput podsjeća na bogobojaznost, drugi put naglasak stavlja na upućivanje savjeta, s tim što to nekada mogu biti samo pouke, katkada izazivanjem poticaja, a drugom prilikom koristi se prijetnjom. I tako on postupke mijenja prema prilikama i potrebama situacije.

Odgajateljima, dakle, ne preostaje drugo do da se prihvate Kur'ana njegova uzvišenog postupka u obraćanju ljudima i pozivanju na činjenje dobrih djela, jer je to Knjiga kojoj je laž nedopustiva, bilo sa koje strane. Ona je Objava Mudroga i hvale Dostojnoga. Trebaju se, također, ugledati i na Prenosioca Vječne Objave i na njegove postupke upućivanja savjeta i načine ukazivanja na Pravi put, jer je on Allahov Poslanik koji ne govori po svome hiru, čije savršenstvo čovjek ne može dostići niti se do njegova stepena uspeti.

 

Izvor: fis.edu.rs

[1] Lukman, 13-17.

[2] Saba’, 46-49.

[3] Al-‘Araf, 65-68.

[4] Kaf, 37.

[5] Ez-Zarijat, 55.

[6] Abese, 3-4.

[7] Et-Talak, 2.

[8] Hadis bilježi Muslim.

[9] Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[10] Hadis bilježi Muslim.

[11] Hadis bilježi Muslim.

[12] Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[13] El-Ahzab, 21.

[14] Dr. Sedić, F., Poslamik Muhammed, s.a.v.s., kao uzor muallimima i vjeroučiteljima, Novi Muallim br. 2., Sarajevo, juli, 2000, str. 5.