Odgoj (ili) terbijet u islamu

Dr. Sabahudin Šarić

---

U prethodnom tekstu u kome smo počeli razmatrati pitanje islamskog odgoja, bavili smo se značenjem termina „islamski“. U ovom dijelu namjeravamo nešto reći etimološkom i terminološkom značenju riječi „odgoj“.

U stvaranju i oblikovanju riječi svaki narod i kultura najbolje očituje svoja iskustva i svoje poimanje svijeta i stvari.

Bezić u svom tekstu „Što znači odgajati?“ iscrpno govori o etimološkom značenju riječi odgoj i njenim istoznačnicama u različitim jezicima.[1] On objašnjava da riječ odgoj ima svoj korijen u glagolu gojiti, koji znači činiti da nešto živi i raste, te se uvijek odnosi na živo biće. Prvotno se tiče fizičkog žvota i znači isto što i hraniti, njegovati, podizati čovjeka. Ako se odnosi na biljke, onda se gojiti pretvara u gajiti (cvijeće, biljke, odatle gaj) i uzgajati.

Kod Rimljana i Grka pedagog je bio  rob koji je u početku pratio gospodsku djecu u školu, a kasnije ih i sam kad kuće poučavao. Rimljani su uzimali samo učene grčke robove za učitelje svoje djece. Kako vidimo, grčko poimanje odgoja sadrži u sebi elemente vodstva i umnog obrazovanja i iz ovog jezika i kulture smo preuzeli naziv pedagogija.

Isto shvaćanje odgoja otkrivamo i kod Rimljana. Njihova imenica educatio (odgoj) i glagol educare nastali su na temelju korijena ducere (odatle dux, dužd, duce), što znači voditi ili zapovijedati. Narod vojnika i pravnika zamišljao je odgoj mladeži prema svojim klasnim idealima.[2]

Grčku i latinsku terminologiju kasnije su preuzeli gotovo svi narodi svijeta pa je tako postala međunarodnim dobrom.

Ono što je bitna oznaka odgoja u svim njegovim varijantama je da se radi o procesu. Pored toga, na prvo mjesto se stavlja njegova fiziološka dimenzija, ali se ne zanemaruje ni mentana i duhovna strana odgoja.

Stoga je odgoj proces kojim se upotpunjuje čovjek u svakom pogledu do svog mogućeg savršenstva. U tom procesu čovjek usvaja vrijednosti koje pomažu njegovom oplemenjivanju i usavršavanju. Ono što je karakteristično za sva ova razumijevanja odgoja je što je on uvijek okrenut nekom pozitivnom cilju, boljem čovjeku.

Ovo razmatranje nas vodi ka sljedećem pitanju i na neki način pomaže u povezivanju sa razumijevanjem odgoja u islamskoj doktrini na način kako u narednim izlaganjima želimo govoriti o njemu. Dakle, pitanje ili pitanja koja se postavljaju su: ko i kako određuje krajnji cilj odgoja, ili, koja su to svojstva koja krase ideal odgojenog čovjeka? Kakvom se to ljudskom savršenstvu teži u procesu odgoja?

Kroz historiju smo svjedoci da se ovaj ideal razlikovao u zavisnosti od kulture, civilizacije, ideologije, ekonomije i niza drugih faktora koji su direktno ili indirektno definirali ideale i ciljeve odgoja. Jednostavno savršen čovjek, idealan čovjek, odgojen čovjek nije definisan na isti način u jednom rasnom društvu, ili u jednom liberalnom društvu, ili u jednom sekularnom društvu itd. Interesi, ciljevi, prioriteti, ambicije i drugi faktori u jednom društvu određuju i ideale odgoja i oni, kroz historiju u različitim društvima,  ni u kom slučaju nemaju zajedničke, univerzalne odrednice.

U arapskom jeziku, temeljnom jeziku islamske kulture, za odgoj se koristi riječ terbijet. Ova riječ se također, sa istom konotacijom, koriti i u perzijskom jeziku, a poznata je i u bosanskom jeziku sa istim značenjem, mada se ne koristi u institucionalnom nazivu za taj proces, znači proces odgoja.

U islamskoj literaturi postoje brojne rasprave o značenju i smislu odgoja. Obično se u elaboriranju stavova u ovoj oblasti navode brojni Poslanikovi hadisi i kur'anski ajeti koji govore o odgoju čovjeka. Ali čini se da korijen riječi terbijet, oko koga također postoje brojni stavovi, najbolje ukazuje na svrhu i cilj odgoja (terbijeta) u islamu. Ova riječ se može se uzeti u obzir na osnovu dva korijena: od korijena „r-b-v“ i sa korijenom „r-b-b“. I dok „terbijet“ sa prvim korijenom u vezi sa čovjekom ne nalazimo u Kur'anu, upotreba riječi izvedenih iz korijena „r-b-b“ je, u odnosu na čovjeka, mnogo korištena u Kur'anu.[3]

Nama najpoznatiji kur'anski termin koji nas asocira na ovaj korijen je riječ „Rabb“ što ukazuje na Boga kao Gospodara. Tako da se odgoj u islamu ne može tretirati odvojeno od ove veze sa Gospodarom (čovjeka i svijeta). S tim u vezi odgoj dobija nove aspekte, dimenzije i ciljeve koji su neodvojivi od čovjekovog odnosa sa njegovim Gospodarom i samim tim ne mogu se svesti samo na određeno područje, kulturu, ideologiju, politički sistem i čak se ne mogu svesti samo ni na ovaj svijet. No o tome ćemo nešto više govoriti u narednom tekstu. 

Izvor: magazin AŠK, decembar,2014.