Islamska civilizacija nije civilizacija jednog naroda ili jedne rase, niti je civilizacija jednog
geografskog područja i regiona. Pod ovim pojmom misli se na civilizaciju koju su stvorili
narodi koji su prigrlili vjeru islam. Arape, Perzijance, Turke, Kurde, Berbere, Špance,
Pakistance, Malajce i brojne druge narode ujedinila je veličanstvena Božanska religija islam i
jedan zajednički religijski, naučni i književni jezik – arapski jezik. Ova civilizacija spoj je,
prije svega, islamskog vjerskog učenja i iranskog i bizantijskog kulturno-civilizacijskog
naslijeđa kao i naslijeđa drugih naroda i zajednica koje su, sve zajedno, na temelju islamskih
načela izgradile jednu jedinstvenu civilizaciju koja se naziva islamska civilizacija. To je
civilizacija koja je dostigla tako uzvišene razine razvoja, savršenstva i širine, pa je svaki
pokušaj njenog sažetog predstavljanja iznimno zahtjevan, skoro nemoguć.
Pojavom islama u 7. stoljeću po Isau, a.s., i njegovim brzim širenjem među različitim
narodima i rasama, a potom i usvajanjem njihovih civilizacijskih i kulturnih dostignuća,
stvoreni su uvjeti za izgradnju čvrstih osnova na kojima će kasnije biti izgrađena
veličanstvena kultura i civilizacija islama. Narodi koje je islam ujedinio u svom
monoteističkom okrilju, vođeni plemenitim vrijednostima i novim mjerilima koje im je islam
podario, uspjeli su stvoriti jednu sasvim novu civilizaciju. Ona se po mnogočemu razlikuje od
svih civilizacija koje su postojale prije islama kao i od onih koje su nastale poslije njega,
prvenstveno zbog svoje zasnovanosti na Božanskoj objavi i islamskim načelima utkanim u
samu prirodu ljudskog bića. Objava i načela su čovječanstvu obznanjeni posredstvom
posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., da bi mu bili vodič ka izgradnji savršene
ovosvjetske zajednice i garant mira, spokoja i spasenja na oba svijeta.
Dvije bitne osobenosti islamskog učenja
Istražujući historiju islama, dolazimo do zaključka da je islamska kultura i civilizacija
formirana na osnovama prirodnih, logičkih i racionalnih načela islamskog nauka. Njihova
glavna osobenost je bila vanredna jednostavnost monoteističkog vjerovanja i nadnaravna
vitalnost i dinamičnost koji su uvijek iznova, u različitim društvenim kontekstima i
izazovima, pokazivali svoju revitalizirajuću snagu, darivajući muslimanima sposobnost
prevazilaženja teškoća i prepreka i snagu da se iznova podignu i poraz pretvore u pobjedu.
Naravno, uvjet za to jeste svjesnost muslimana i njihova vjera u tu samoobnavljajuću i
stvaralačku snagu i oslonac na univerzalna načela islama.
Islamska civilizacija sa svojim temeljnim monoteističkim pogledom predstavlja civilizaciju
koja počiva na jasno definiranoj ideji sveopće Božije prisutnosti u svijetu i koja svojim
materijalnim i duhovnim riznicama i strukturama usmjerava čovjeka prema njegovom
duhovnom i materijalnom savršenstvu. Stoga, za islamsku civilizaciju se i kaže da spada u red
gradskih religijskih civilizacija – gradskih jer je nastala, širila se, održavala i živjela u
gradovima, a religijskih jer je svoju ideološku osnovu crpila iz Božanskog nauka islama.
Smisao izučavanja historije islamske civilizacije
Smisao izučavanje historije islamske civilizacije, prema stanovištu Ibn Halduna i drugih
islamskih učenjaka koji svoje mišljenje zasnivaju na Kur'anu i tradiciji (sunnetu), jeste
uzimanje pouke, promišljanje o životu i stanjima prošlih generacija, upoznavanje sa
vjerovanjima i religijama predaka, kao i spoznavanje njihovih patnji, želja i iskustava. To
znači da je upoznavanje sa prošlošću, u bilo kom vremenskom periodu, neophodno samo u
službi sadašnjosti i budućnosti, a nikako za slabljenje sadašnjosti ili uništavanje budućnosti.
Prema tome, izučavanje historije islamske civilizacije koja u sebi sadrži veliki dio
muslimanskog identiteta, ima veoma veliku korist kako za našu sadašnjost tako i za budućnost
narednih generacija. Nemoguće je spoznati zagonetku i kvalitet historije islamske civilizacije
i razumijeti tajne njenog uzdizanja bez izučavanja historije islamske civilizacije. Ova historija
je puna savjeta, vrijednih iskustava i pohvalnih pouka, koje, ukoliko se ispravno prepoznaju,
shvate i usvoje, mogu ponovo izgraditi zaboravljeni historijski identitet islamskog društva i
iznova izgraditi blistavu civilizaciju dostojnu čovjeka, kao što je to i nekada učinila. Zato,
upoznajmo svoju prošlost sa ciljem izgradnje budućnosti na istim onim vječnim načelima na
kojima je bila izgrađena veličanstvena islamska civilizacija klasičnog perioda.
Prema tome, namjera nam je da se kroz ovu seriju članaka upoznamo sa islamskom
civilizacijom, njenim graditeljima, prenosiocima i dostignućima, kao i njenim historijskim i
geografskim odrednicama. Sve to je sa ciljem prepoznavanja činilaca njena uspjeha, odnosno
principa i načela koji su islamskim narodima omogućili da u okrilju vrijednosnog sistema
islama stvore civilizaciju i kulturu koja nikada, iako uz stanovite oscilacije, nije prestala trajati
i davati svoje plodove čovječanstvu.