Odgoj u sferi ahlaka

---

Kultura ponašanja ili lijep ahlak jedan je od najbitnijih elemenata u slučaju djeteta. Poslanikovi, s.a.v.s., hadisi ovom segmentu daju posebnu vrijednost i ukazuju na njegov vanredni značaj. Otuda je Ali b. el-Medini rekao: „Nasljeđivanje odgoja, u slučaju djeteta, bolje je od njegovog nasljeđivanja imetka, jer odgojem se stiče i čuva imetak, čast i bratska ljubav i pravi se idealna sinteza između dunjalučkog i ahiretskog dobra!“[1]

Enes b. Malik, r.a., prenosi hadis u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., ističe: „Budite plemeniti prema vašoj djeci i uljepšajte njihov odgoj!“[2]

Vjerovjesnik, s.a.v.s., koristio je svaku priliku da pouči djecu pravilnom ponašanju i lijepom odnosu spram roditelja, što i mi trebamo itekako koristiti. Tako Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., vidio jednog čovjeka sa dječakom, pa je pitao dječaka ko je taj čovjek, na što mu je dječak odgovorio da je to njegov otac. Onda ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., posavjetovao: „Ne idi ispred njega, ne izlaži ga pogrdama, ne sjedaj prije njega i ne zovi ga imenom!“[3] Imam Nevevi, na temelju te predaje smatra da je oca, učitelja i šejha zabranjeno nazivati njihovim imenima.[4]

Učiti djecu da poštuju starije i učenije obaveza je proistekla iz samog učenja islama. Allahov Poslanik, s.a.v.s., podvlači u hadisu koji prenosi Enes b. Malik, r.a.: „Nije naš onaj koji nema sažaljenja prema mlađima i poštovanja prema starijima!“ U jednoj predaji se dodaje još i: „Ako ne poštuje naše učene!“[5]

Čak se poštovanje prema učenimm preferira u odnosu i na same roditelje, kao što podcrtava Jahja b. Mu'az: „Učeni ljudi su milostiviji u Muhammedovom, a.s., ummetu od samih očeva i majki!“ Na upit „A kako to?“, odgovorio je: „Očevi i majke čuvaju svoju djecu da ne odu u dunjalučku vatru i sprže se, dok ih učeni ljudi odvraćaju od ahiretske vatre koja je daleko žešća!“[6]

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je kroz svoju poslaničku misiju, dugu 23 godine, preporučio način ponašanja naše djece, kako bi vremenom dosegla nivo vjernika, kakav se od njih očekuje. Tako nas Poslanik islama, s.a.v.s., poučava kako ćemo djecu navikavati da poštuju stariju braću i da je najstariji brat na mjestu oca; način traženja dozvole prilikom ulaska u kuću, a posebno traženja dozvole od roditelja u tri vremenska intervala:  prije zore, nakon podne-namaza i poslije jacije-namaza, kada se odjeća odlaže; zatim način i postupak u vezi s konzumiranjem jela i pića, i dr.

Treba se posebno truditi da razvijamo i njegujemo osjećaj naše djece za istinom, pravdom, povjerenjem i drugim moralnim osobinama koje bi trebalo da ih krase. Poslanik, s.a.v.s., je te osobine razvijao kod djece i podsticao roditelje da ih njeguju i osnažuju. Otuda, treba upozoriti svakoga ko djeci, makar i u šali laže, da to ne čini, jer ih privikava na tu lošu osobinu. Zbog toga se ne može djetetu nešto obećati, a ne izvršiti, kao što mnogi od nas rade. Često ljudi kažu djetetu, ako to i to učini, ili ako prođe s odličnim uspjehom u školi, da će mu kupiti određenu stvar, pa kada dijete ispuni svoju zadaću, oni zanemare svoje obećanje. U hadisu Poslank, s.a.v.s., to jasno zabranjuje: „Ko kaže svom djetetu ‘dođi, dat ću ti’, a ne dadne mu, upisat će mu se to u laž!“[7]

 

Izvor: Šefik Kudrić, Kultura ponašanja prema djeci, roditeljima i rodbini, Islamska pedagoška akademija u Zenici, Zenica, 2004, str. 44-46.