Odnos prema roditeljima

Od Ibrāhīma bin Šuʻajba preneseno je:

Rekao sam Ebū ʻAbdillāhu – imamu Sadiku, mir s njim: „Moj babo je veoma ostario i oslabio, pa ga mi nosimo kada želi da obavi neku nuždu.” Hazreti Imam, mir s njim, reče: “Ako možeš da budeš pored njega onda tako učini! I zalogaje mu stavljaj u usta, jer to ti je, zaista, štit za sutra.” [1]

Od Ebū Džaʻfera – imama Bakira, mir s njim, preneseno je:

Postoje tri stvari u kojima Allah nije dao olakšice, a one su: ispunjenje emaneta bilo prema dobročiniocu ili prema grješniku razvratniku, poštovanje ugovora sklopljenog bilo sa dobročiniocem ili sa grješnikom razvratnikom, te dobročinstvo prema oba roditelja pa bili oni dobročinioci ili grješnici razvratnici. [2]

Od Sedīra je preneseno:

Upitao sam Ebū Džaʻfera – imama Bakira, mir s njim: “Da li dijete može da se iskupi svome roditelju?” Hazreti Imam, mir s njim, odgovorio je: “Ne može, osim u dva slučaja, a ona su: da roditelj bude zarobljen, pa da ga otkupi, a zatim oslobodi; ili da bude na njemu neki dug, pa da ga umjesto njega otplati.” [3]

Od imama Bakira, mir s njim, preneseno je:

Čovjek koji iskazuje poslušnost i dobročinstvo prema roditeljima tokom njihovoga života, ali ne otplati njihov dug i ne traži oprosta za njih nakon njihove smrti, Allah će upisati među neposlušne. Čovjek koji je neposlušan prema roditeljima tokom njihovoga života i ne čini im dobro, ali nakon njihove smrti otplati njihov dug i traži oprosta za njih dvoje, Allah će upisati među poslušne i dobročinioce. [4]

Od Ebū ʻAbdillāha – imama Sadika, mir s njim, preneseno je:

Ništa ne sprječava čovjeka da čini dobročinstvo svojim roditeljima, bili oni živi ili mrtvi: da donosi salavat na njih, da dijeli sadaku za njih, da obavi hadždž umjesto njih i da posti umjesto njih. Onaj koji tako postupa imaće jednaku nagradu kao i njegovi roditelji, a Allah će mu zbog njegovog dobročinstva i namaza povećati mnogobrojni hajr i dobro. [5]

Od imama Sadika, mir s njim, preneseno je:

Od sunneta i dobročinstva je da čovjek uzme nadimak po svome ocu. [6]

Od Ebū El-Ḥasena Mūsāa – imama Kazima, mir s njim, preneseno je:

Jedan čovjek je upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.a.: “Koje je pravo roditelja kod njegova djeteta?” Odgovorio je: “Da ga ne zove njegovim imenom[7], da ne ide ispred njega, da ne sjeda prije njega i da ga ne psuje.” [8]

U sahih (ispravnoj) predaji od Muʻammera bin H̱allāda stoji sljedeće:

Upitao sam imama Ebū El-Ḥasena Riḍāa, mir s njim: “Da li da dovim za svoje roditelje ukoliko oni ne budu spoznali istinu?” Hazreti Imam, mir s njim, odgovorio je: “Dovi za njih i podijeli sadaku umjesto njih. Ako su živi, a nisu spoznali istinu, onda im toleriši i budi učtiv prema njima, jer je zaista, Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao: “Allah me je poslao sa milošću, a ne sa neposlušnošću.” [9]

Od Ebū Džaʻfera – imama Bakira, mir s njim, preneseno je:

Allahov Poslanik, s.a.v.a., u jednom svom govoru je rekao: “Klonite se neposlušnosti roditeljima! Zaista, džennet ima miris koji se osjeti sa udaljenosti od hiljadu godina hoda, a taj miris neće osjetiti neposlušni prema roditeljima. Miris neće osjetiti ni  onaj koji prekida rodbinske veze, niti starac koji je zinaluk učinio, niti čovjek čija se odjeća (iz gordosti) vuče po zemlji. Veličina i gordost je odjeća Allaha, Gospodara svjetova.” [10]

Od Ebū ʻAbdillāha – imama Sadika, mir s njim, preneseno je:

Kome roditelji zulum čine, a on im uputi pogled ispunjen mržnjom, tome Allah, teʻālā, neće primiti ni ukabuliti namaz. [11]

Od imama Sadika, mir s njim, preneseno je:

Da ima nešto manje od “uff”, Allah, teʻālā, bi to zabranio, a to je nešto najmanje od neposlušnosti roditeljima. Od neposlušnosti prema roditeljima je i to da ih čovjek oštro pogleda. [12]

Od imama Sadika, mir s njim, preneseno je:

Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao je: “Iznad svakog dobročinstva postoji dobročinstvo, sve dok čovjek ne bude ubijen na Allahovom putu; pa ako čovjek bude ubijen na Allahovom putu, onda nema dobročinstva iznad toga. Iznad svake neposlušnosti postoji neposlušnost, sve dok čovjek ne ubije jednog od svojih roditelja; pa ako čovjek to učini, onda nema neposlušnosti iznad te.” [13]

 

Izvor:  allāme El-Kāšānī, Svijetli put, 3. dio, str. 437-440..

Prevod: Aldin Mustafić