Autor: hfz. Sulejman Bugari
Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova, koji iz Svoje milosti upućuje robove putevima koji vode Njemu. Neka je salavat i selam na Resula Muhammeda, s.a.v.s., koji je čvrstoćom vjere i istinskim oslanjanjem na Allaha, dž.š., savladavao svaku prepreku na putovanju ka Njemu, dž.š.
Obratit ćemo pažnju na razgovor dvojice islamskih učenjaka: učitelja Šekika el-Belhija i učenika Hatima el-Esama.
Jednog dana upitao je El-Belhi svog učenika: „Otkad se mi družimo?“
Učenik reče: „Već trideset godina.“
„Šta si naučio od mene za ovo vrijeme?“
Učenik odgovori: „Naučio sam od tebe osam mes'ela.“
Začudi se učitelj pa reče. „Svi smo mi Allahovi i Njemu se vraćamo. Tolike godine sam proveo sa tobom, a ti kažeš da si od mene naučio samo osam mes'ela… Kad je to tako, reci mi šta si to zapamtio?“
Učenik El-Esam odgovara: „Prvo, posmatrao sam svijet i vidio da svako ima svoju ljubav kojoj pridaje veliki značaj. Ona je sa njim sve dok ne ode u kabur i tada se rastavlja s njom. Pa sam odlučio da mi ljubav budu moja dobra djela, koja će sa mnom unići u mezar i koja me nikad neće napustiti.
Drugo, razmišljao sam o Allahovom ajetu: Onaj koji se bude bojao momenta kad će pred Allaha stati i (koji je znao) dušu od strasti uzdržati, Džennet će boravište njegovo biti. Vidio sam da je u ovom ajetu spas i potrudio sam se da spriječim strasti da rade šta hoće i tako sam postao stabilan u pokornosti Allahu.
Treće, gledao sam oko sebe svijet. Svako ima nešto vrijedno što čuva u svom koferu. Ja pogledam u ajet koji kaže: Ono što vi imate – prolazno je, a ono što je u Allaha – vječno je. Pa kad god sam našao priliku da nešto vrijedno imam, ja bih to usmjerio da bude na Putu Allahovom, jer ću to sigurno kod Njega naći.
Četvrto, gledao sam koliko ljudi pridaju važnost imetku, porijeklu i ugledu. To im je mjerilo međusobnog uvažavanja. Shvatio sam da od toga ništa nema, na šta me podsjetio ajet: Najplemenitiji među vama je onaj koji se najviše Allaha boji. Vidio sam da je kantar uvažavanja takvaluk (bogobojaznost, svjesnost) jer volim biti plemenit kod Allaha.
Peto, vidio sam da ljudi jedni druge napadaju, vrijeđaju, potvaraju, ogovaraju, kleveću. Izučavao sam razloge svemu tome. Vidjeh da je u pitanju zavidnost; to mi Kur'an reče: Zar oni da raspolažu milošću Allaha? Mi im dajemo sve što im je potrebno na ovome svijetu. I zbog toga napustih zavidnost.
Šesto, razumljivo mi je bilo da se ljudi međusobno ne podnose i mrze, ali nisam mogao shvatiti da sin mrzi svog oca i majku, brat svoga brata i ženu. Zašto? Umišljenost mi nije dala da čujem Allahv govor: Šejtan je, uistinu, vaš narprijatelj pa ga takvim smatrajte. Vidjeh da je on taj koji čini da se sa ljudima svađam, da ih mrzim; suprostavio sam mu se i počeo sam voljeti svakoga.
Sedmo, ima ljudi koji bi voljeli da imaju sva bogastva, a da ne daju zekat; nisu svjesni da će zbog toga biti poniženi još na ovome svijetu. Zatim pogledah u ajet koji kaže: Na zemlji nema nijedno biće, a da ga Allah ne hrani. I ja sam jedno od bića koje Allah opskrbljuje, pa me ne intersira šta ko i koliko ima. I posvetih se Allahu, a ne ljudima.
Osmo, vidio sam ljude kako se oslanjaju na stvoreno; jedan na trgovinu, drugi na biznis, treći na prijatelje. Ja se vratih Allahu koji kaže: A onome koji se u Allaha uzda, On mu je dovoljan.“
Vi koji se brinete za nafaku i zdravlje, nipošto ne zaboravljajte dvije stvari:
Prvo, Resulov hadis: „Nafaka više ide za čovjekom negoli smrt.“[1]
I drugo, riječi Malika ibn Dinara, koje je uputio svome učeniku: „Kad osjetiš tjeskobu u srcu, slabost u tijelu, uskraćenost u nafaki, znaj da si se počeo baviti onime što te se ne tiče.“
Molim Allaha, dž.š., da ujedini naša srca i da nas počasti istinskim oslanjanjem na Njega. Amin!
(Ali-pašina džamija, 26. januar 2001)
Izvor: Sulejman Bugari, Vratimo se Gospodaru, Connectum, Sarajevo, 2005, str. 69-71.