Autor:Amina E. Nouri
Pitanjem srca (qalb ili fuad) bave se antropologija i ontologija, ali se ovaj pojam često spominje i u kur'anskom kontekstu duhovnih vrijednosti i morala.
U djelu Nehdžul-belaga hazreti Ali, mir neka je na njega, govori o srcu kao najzanimljivijem, najzačudnijem, najkomplikovanijem dijelu čovjekovog bića uopće, pa kaže:
…o arteriji čovjekovoj visi jedan komad mesa, koji je najzadivljujući dio organizma njegovog, a to je srce iz kojeg izviru i u kom se nalaze trunci mudrosti i trunci gluposti. Ako se ohrabri u nadanju svome, postoji velika opasnost da će ga pohlepa njegova u poniženje odvesti. Ako bude ustrajno u toj pohlepi, njegova grabežljivost će ga u propast odvesti, a ako ga obuzme očaj i beznađe, za njega postoji opasnost da umre u žalosti. Ako je srce ispunjeno srdžbom i grubošću, ta svojstva će prerasti u neprijateljstvo i mržnju. Kad ga obuzme radost i zadovoljstvo, zaboravlja oprez i postaje nemarno, a ako ga strah napadne, pretjeran oprez suzdržat će ga od bilo kakva djelovanja. Čim se nađe u ozračju sigurnosti, obuzme ga san varljivi, a ako dospije u nevolju i teškoću, njegova nestrpljivost i slabost donijet će mu sramotu. Ako imetak veliki stekne, osjećaj materijalne sigurnosti naredit će mu nepokornost, a ako ga siromaštvo i oskudica snađu, teškoće koje oni porode ispunit će čitavo biće njegovo.
Vidimo da hazreti Ali, mir neka je na njega, ovdje govori o srcu u smislu čovjekove zbilje (haqiqatul-insan), a ne o srcu kao komadu mesa, kako ga imenuje na početku.
Fizičko i duhovno srce
Kad govorimo o čišćenju srca ne mislimo na srce kao tjelesni organ, već na ono što je izvor naše duhovnosti. Islamski učenjaci, proučavanjem ajeta i hadisa, nastojali su pojasniti vezu imeđu fizičkog i duhovnog srca:
Naziv ‘srce’ (qalb) potiče od riječi ‘taqallub’ – izokrenuti, učiniti revoluciju. Čovjek svojim ponašanjem može uprljati i očistiti svoje duhovno srce, što mijenja kvalitetu njegova života, isto kao što fizičko srce pumpanjem mijenja položaj krvi u organizmu. Oba srca izazivaju promjene.
Srce u isti mah može biti zdravo sa medicinskog stanovišta, a bolesno sa aspekta duhovnosti. Fizičko srce pokazatelj je tjelesnog života, a duhovno srce je centar i najbolji pokazatelj života duše.
Kur'an i srce
Kroz kur'anske ajete obrazložićemo značenje riječi srce, odnosno njegova svojstva, namjenu i osobenosti.
Srcem se vrši percepcija.
Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i fuad (srce) da biste bili zahvalni. (An-Nahl, 78)
Ne povodi se za onim što ne znaš ! Sluh, i vid, i srce, za sve to će, se zaista, odgovarati.
(Al-Isra, 36)
Oni srca imaju, ali njima ne shvaćaju. (Al-‛Araf, 179)
Ima onih koji dolaze da te slušaju, ali Mi smo na srca njihova zastore stavili, da Kur'an ne bi razumjeli… (Al-An‛am, 25)
Oni čuju i razumom poimaju šta govori Božiji Poslanik, s.a.v.a., ali prekrivenim srcem ne mogu dokučiti istinu.
U pogledu razumijevanja i poimanja, srce je iznad razuma.
Srce nije poreklo ono što je vidio. (An-Najm,11)
Zašto oni po svijetu ne putuju, pa da srca njihova shvate ono što trebaju shvatiti i da uši njihove čuju ono što trebaju čuti, ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima. (Al-Hajj, 46)
Srce je stanište raznolikih osjećaja.
Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene… (Al-Anfal, 2)
I oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru. (Al-Mu'minun, 60)
Mi ćemo uliti strah u srca onih koji neće da vjeruju zato što druge Allahu ravnim smatraju. (Ali-Imran, 151)
Srca će tog dana biti uznemirena. (An-Nazi'at, 8)
I srce Musaove majke ostade prazno (sa zebnjom), umalo ga ne prokaza, da mi srce njeno nismo učvrstili i vjernicom je učinili. (Al-Qasas, 10)
Iz ovog ajeta saznajemo da qalb i fuad imaju isto značenje, jer se u prvom dijelu ajeta – ona je osvanula sa zebnjom u srcu – koristi termin fuad, a u drugom dijelu ajeta – a mi smo učvrstili njeno srce – upotrebljava se termin qalb.
…da Allah učini to žaljenjem u srcima njihovim… (Ali-Imran, 156)
Teško onima čija su srca neosjetljiva kad se spomene Allah, oni su u pravoj zabludi! (Az-Zumar, 22)
… a u srca sljedbenika njegovih smo blagost i samilost ulili… (Al-Hadid, 27)
Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu. (Al-Baqara, 10)
Iz sveg navedenog zaključujemo da srce kao kur'anski pojam ne podrazumijeva materijalni organ, već shvatanje, poimanje, emocije, odlučivanje, prijateljstvo, neprijateljstvo itd. Pod ovim pojmom u Kur'anu se misli na suštinu, zbilju čovjekovog bića.
Literatura:
Eydi, Akbar, Savršeni ahlak, (prijevod: Amar Imamović), Fondacija „Mulla Sadra“ u BiH, Sarajevo, 2004., 141 str.
Karahodžić, Mehmed, Isa, a.s., u knjigama sufija, Sarajevo, 2002., 189 str.
Korkut, Besim, Kur'an časni, prijevod na bosanski jezik, http://majkaidijete.ba/religija/kuran/kuran