Partija šaha
Partija šaha

Partija šaha

U davna vremena živio je jedan car koji je mnogo volio da igra šah. Igrao je šah sa svima, čak i sa slugama. I sve ih je uvijek pobjeđivao.

Jedan dan mu pade na pamet da igra sa dvorskom ludom. Nemajući izbora dvorska luda pristade, ali iznese mu jedan uslov – ukoliko pobijedi da se car ne ljuti. Car mu je rekao da se to ne može desiti budući da je on dobar šahist, ali ipak pristade na ludin uslov. Tek što su počeli igrati luda matira cara i pobjedi ga.

Car se naljuti zbog ludine pobjede pa ga poče gađati figurama. Luda previjajući se od bola reče caru da su drugi gubili od njega zato što su se plašili njegovog bijesa nakon izgubljenje partije.

Međutim, car je to odbio povjerovati, nego reče ludi da odigraju još jednu partiju pripisujući poraz svojoj zamišljenosti. Dvorska luda je odbijala, ali na kraju morade pristati. I ovog puta reče caru da se ne ljuti ako opet on pobjedi. Car je bio siguran u svoju vještinu igranja šaha, ali se, nažalost, ponovi ista stvar. Dvorska luda pobjedi, a car se razljuti.

Luda brže bolje ode u jedan ćošak sobe i pokri se ispod sedam jorgana. Car se zabrinu da je dvorska luda poludila. Luda mu uplašeno reče da ni on sam nije dobar igrač, da bi ga svako dijete matiralo, ali da je cara pobijedio jer car igra šah još gore od njega.

Ovaj put car se zamisli nad riječima dvorske lude i prihvatajući istinu reče:

„Istinu treba prihvatiti čak i kada je gorka ili kazana ispod sedam jorgana.“

Luda se obradova što je car prihvatio istinu pa mu predloži još jednu partiju šaha. Sjedoše jedan naspram drugog i počeše da igraju.

 

(Prema knjizi Kazivanja iz Mesnevije prepričala Amina Škrijelj, 12 godina)