Autor: Sulejman Bugari
Oni će biti naslonjeni na uzglavlja zelena, prekriveni ćilimima čarobnim i prekrasnim. (Er-Rahman, 76)
Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova, koji nas je podučio kako ćemo sačuvati iman i vjeru, posebno u vremenu u kome postoji bezbroj lopova koji iz srca vjernika žele otrgnuti ili raskomadati ljubav prema Allahu i Poslniku. Uzvišeni Allah mu'minima poručuje da se samo Njega boje i da se u Njega uzdaju. Samo tako dobijamo obećano. Govorit ću o Pejgamberovim savjetima plemenitom ashabu Ebu Zerru, r.a.
Rekao je Ebu Zerr, r.a.: „Oporučio mi je moj prisni prijatelj Muhammed, s.a.v.s., četiri stvari koje su mi draže od Ovog svijeta i svega što je na njemu. Prvo, upravljaj lađom kojom ploviš, jer je more veoma duboko…“[1]
Ovim riječima Muhammed, s.a.v.s., podsjeća Ebu Zerra da je lađa dobro djelo, a duboko more je Ovaj svijet – Dunjaluk. Iz ove poruke su nastale hazreti Alijine riječi: „Allah ima svoje mudre, oštroumne robove koji su ovaj svijet napustili iz bojazni da ne izgube vječnost. Promotrili su svijet i vidjeli da on nije domovina pametnom, uporedili su ga s morem, pa dobra djela učinili svojom lađom.“
Razumijemo da Ovaj svijet ili ova Kuća u kojoj mi živimo nikad nije sigurna i stabilna. Nekada smo smireni, a više puta smeteni i uzburkani. Svako sebi kuje različite planove i ciljeve, a jaki vjetrovi ne pušu i valovi ne idu po želji lađe.
Zato je mu'min dužan biti oprezan spram opasnosti koje prijete sa svih strana kako ne bi bio namamljen raznim udicama. Zato je malo onih koji razumiju i poznaju ‘morski život’, tj. malo je pametnih koji znaju svrhu Ovog svijeta.
Gazali u svom Ihjau o tom moru, zvanom Dunjaluk, kaže:
„On je Allahov neprijatelj time što mnogim Allahovim robovima biva prepreka na putovanju ka Allahu. On je neprijatelj Allahovim robovima time što mami svojim raznim ukrasima i varljivom ljepotom, čime se samo smiruju strasti, a ne duša. Oni, u uskraćivanju tih ljepota, sabure samo radi Allaha.“
Dunjaluk je neprijatelj i Allahovim neprijateljima tako što ih, svojim varkama, postepeno uzima u svoj zagrljaj, tako da se njemu posvete i samo u njega vjeruju, da bi im njihov kraj značio oduzimanje vječne sreće. To su oni o kojima Allah kaže:
To su oni koji kupiše Ovaj svijet za vječni. Zato im se patnje neće olakšati, niti će im iko u pomoć priteći. (El-Bekare, 86)
A mu'minima Allah kaže:
Nipošto ne dozvolite da vas život na Ovom svijetu zavede i neka vas u Allaha šejtan ne pokoleba. (Lukman, 33)
Poslanik veli: „Dunjaluk je zatvor vjerniku, a Džennet kafiru.“[2]
Brate, nemoj da te zavarava to što eventualno vidiš da nevjernik ima i uživa. To je samo zamka.
Hazreti Aiša prenosi da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: „Dunjaluk je kuća onom ko kuće nema, imetak onom ko imetka nema. Skuplja ga onaj ko pameti nema. Zbog njega se svađa onaj ko znanja nema. Zbog njega zavidi onaj ko razboritosti nema. Njemu hrli onaj ko ubjeđenja nema.“[3]
Braćo, dunjaluk je kao sjena. Ne zamarajte se uzaludno ga ganjajući. Okrenite mu leđa i eto njega za vama.
U predaji koju bilježi Ibn Ebi Dunja stoji: „O Dunjaluče, ko bude Mene služio – budi mu sluga, a ko tebi služi – eto ga tebi; uradi s njim šta god hoćeš.“
Dakle, brate, šta god dunjalučkog postigneš, znaj da je to već neko prije tebe imao i da će i poslije tebe imati. Od ovog svijeta je tvoje ono što obučeš i pojedeš. Zato, ne ubijaj sebe i potomstvo zbog obroka, već posti od Dunjaluka ako se želiš iftariti Vječnim svijetom.
Druga Poslanikova poruka Ebu Zerru je:
„I opskrbi se dobro onim što ti je potrebno za put, jer je ovaj put dalek.“[4]
Čime ćemo se opskrbiti ako nećemo bogobojaznošću, stalnom svjesnošću o Allahu. Allah kaže:
A najbolja opskrba je bogobojaznost (takvaluk) i Mene se bojte, o razumom obdareni. (El-Bekare, 197)
Što nam ovo oružje bude jače, nevjernik će biti manji od nas. To je bilo glavno oružje kojim smo se, uz Allahovu pomoć, spasili u toku rata. Zato su sada velike ‘granate’ usmjerene ka tom našem oružju (takvaluku), kojeg se naši neprijatelji najviše boje.
Treća poruka kojom je Muhammed, s.a.v.s., savjetovao Ebu Zerra, r.a., glasi:
„Oslobodi svoja leđa od težine jer putovanje do visokog uspona je veoma teško.“[5]
Što nam tim riječima poručuje Poslanik, s.a.v.s.?
– Ne smijemo dozvoliti da na svoja leđa tovarimo ljudske hakove.
– Ne upuštajmo se u ono što nas se ne tiče i u ono za što nećemo biti pitani. Ne zabadajmo nos u tuđe živote, halove i grijehe. Zar ćeš, pored svoga, prtiti i tuđe tovare grijeha?
– Ne zabavljamo se muhom koja nas napada, već pogledajmo ispred sebe uzrujanog lava koji nas želi progutati.
– Ne udarajmo na čast brat vjernika, mu'mina, a kamoli da mu nepravdu činimo. Jesmo li svjesni koju čast mu'min kod Allaha ima?
Stojeći pokraj Kabe, Resul veli: „O Kabo, koliko si lijepa i uzvišena, ali, tako mi Allaha, srce vjernika ima veću čast kod Allaha od tebe.“[6]
U drugom hadisu Resul nam pojašnjava rezultat nepravde prema vjerniku, pa kaže: „Ko je počinio nepravdu prema bratu ili oskrnavio njegovu čast neka danas (ovdje, na Ovom svijetu) od njega zatraži halala prije nego što to postane skupo. Jer, ako bude imao dobro djelo, a nekom zulum učinio, uzet će mu se od njegovog djela prema nepravdi koju je učinio. A ako ne bude imao dobrih djela, onda će na svojim leđima nositi loša djela onoga kome je zulum učinio.“[7]
Jednom prilikom, dok je Resul sjedio sa ashabima i razgovarao o ljudskim hakovima i svađi, došao je čovjek i obratio se Poslaniku riječima: „Božiji Poslaniče, duguješ mi tri dirhema.“ Poslanik će na to: „Fadle, vrati mu njegov novac.“ Zatim se Resul obratio svima i rekao: „Ljudi, onaj koji je nekom nešto dužan, neka to sada vrati i neka ne kaže da je to sramota, jer lakša je sramota ovdje nego tamo.“ Zatim se javio drugi čovjek: „Božiji Poslaniče, ja sam jednom u borbi na Allahovom putu od plijena uzeo tri dirhema.“ Resul će na to: „Zašto ti je bilo potrebno? Fadle, uzmi od njega tri dirhema.“ Resul ponovo reče svima oko sebe: „Ako se neko boji za sebe, neka ustane da mu proučim dovu.“ Ustao je čovjek i rekao: „Božiji Poslaniče, ja sam lažov, pokvarenjak i velika spavalica.“ Resul je tada izgovorio. „Gospodaru moj, opskrbi ga iskrenošću, imanom i otkloni od njega pretjerano spavanje.“
Zatim je ustao drugi i rekao: „Ja sam lažov, dvoličnjak, nema grijeha koji nisam učinio.“ Ustao je hazreti Omer i rekao mu: „Osramotio si sebe.“ Na to je Resul rekao Omeru: „Omere, dunjalučka sramota je lakša nego ahiretska.“ Zatim je pročio dovu: „Allahu, opskrbi ga iskrenošću, imanom i okreni ga ka dobru.“[8]
Na kraju, četvrta poruka Ebu Zerru: „Budi iskren u svom djelovanju, jer sve vidi Onaj kome ništa skriveno nije.“[9]
Ataullah el-Iskenderi kaže: „Ljudska djela su poput tijela, a njihova duša je iskrenost.“
Ne dozvolimo da izgubimo dobra djela koja smo uradili time što će biti učinjena u ime nekog drugog, a ne u ima Allaha.
Nećemo se umarati studirajući i radeći da bi nas ljudi vidjeli, cijenili i uvažavali, jer malo je zahvalnih ljudi. Za tvoj trud ćeš od većine dobiti samo zahvalnicu i neiskrenu zahvalnost, a na Onom svijetu nećeš imati nikakvog značaja. Zato se trudi samo za Onog Koji najbolje nagrađuje tvoj trud i Koji će sutra iznijeti i trun tvoga dobrog djela.
I na kraju, ne zaboravimo da je razlog zbog kojeg nevjernici i dvoličnjaci dobijaju snagu za napade na nas i na islamske svetinje to što pojedinci ne žele da vide napredak bratu muslimanu i što nose terete tuđih grijeha.
Molim Allaha, dž.š., da nas uputi na Pravi put. Amin!
(Ali-pašina džamija, 5. i 12. januar. 2001)
Izvor: Sulejman Bugari, Vratimo se Gospodaru, Connectum, Sarajevo, 2005, str. 57-64.