Ebu Musa el-Eš'ari veli da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Jedan od vidova veličanja Uzvišenog Allaha jeste da počastiš sijedog muslimana, hafiza Kur'ana koji ne pretjeruje niti ga zanemaruje i da počastiš pravednog vladara.“[1]
Značenje riječi:
– koji ne pretjeruje, tj. onaj koji ne prelazi granicu tamo gdje to nije potrebno, jer se to kosi sa suštinom islama, a to je lahkoća i umjerenost.
– niti ga zanemaruje, tj. radi po njemu.
Savjeti i upute:
Hafiz Kur'ana koji zaslužuje visok stepen i uvažavanja jeste onaj koji ga primjenjuje i slijedi njegove upute, a onaj koji ga uči, a ne radi po njemu, takav se ne poštuje niti se smatra hafizom pa makar ga vrlo dobro znao napamet.
Zbog toga je mudri Odgajatelj, a.s., napravio balans između podsticanja da se hafizi Kur'ana uvažavaju i poštuju i nepromjenljivih načela kojim se hafizi Kur'ana moraju okititi.
Postoje mnogi hadisi koji govore o stepenu hafiza Kur'ana i njihovoj vrijednosti, a od njih je i hadis Enesa, r.a., koji veli da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Allah ima grupu ljudi koji su Mu veoma bliski.“ Upitaše: „A ko su oni, Allahov Poslaniče?“ „Oni koji poznaju Kur'an, oni su Mu veoma bliski i istaknuti.“[2]
Oni koji poznaju Kur'an su oni koji ga uče napamet i koji postupaju po njemu i čuvaju njegove odredbe. Za njih je Allah rekao da su mu bliski i da zaslužuju Njegovu milost i zadovoljstvo.
Onaj koga također trebamo uvažavati i poštovati jeste stari čovjek. Abdullah ibn Abbas, r.a., veli da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Nije od nas ko nije milostiv prema mladima i ko ne daje starijima njihovo pravo.“[3]
Što se tiče pravednog vladara, Allah je naredio muslimanu da mu se pokorava i poštuje ga. Uzvišeni veli: O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima svojim.[4]
Allah, dž.š., naređuje Svojim robovima da budu pravedni, pa kaže: I budite pravedni; Allah, zaista pravedne voli.[5]
Izvor: Enes Ahmed Kerzun, Biseri Vjerovjesnikovih uputa, priručnik za IV razred medrese, El-Kalem, 2012, str. 68-69.
[1] Bilježi ga Ebu Davud, br. 4843, a imam En-Nevevi ga ocjenjuje kao dobar i to u djelu Rijadu-s-salihin, br. 354 i Hafiz El-Iraki u Et-Tahridž li-l-Ihj'a, 2/196.
[2] Bilježi ga Imam Ahmed, 3/127, Ibn Madže, br. 215 i El-Hakim, 1/556. Hafiz El-Munziri ga ocjenjuje kao vjerodostojan u Et-Tergib ve-t-terhib, br. 2121.
[3] Bilježi ga Imam Ahmed, 2/207, Ebu Davud, br.4943 i Et-Tirmizi, br.1921 i veli da je hadis hasen-sahih.
[4] En-Nisa’, 59.
[5] El-Hudžurat, 9.