Možda se mnogo puta upitasmo: „Šta činimo, gdje smo i kuda smo? Kako da uputimo svoju djecu, da iskoriste dunjalučku pijacu?…” Pitanja je mnogo, a vakta malo. Život je kratak, a šejtan opak. Kraj pendžera sjedoh i u daljini čuh, tišina ponavlja Ćatićev Tewbei-nesuh:
Gospode, evo, na sedždu ti padam,
Pred vječnom tvojom klanjam se dobrotom
I molitve ti u stihove skladam,
Proseć: „Oh, daj mi smisao za ljepotom!”
Gospode, evo, na sedždu ti padam.
Ja sada bježim pod okrilje tvoje
I tvog Kur'ana, tvoje vječne riječi;
Gospode, grijehe odriješi moje
I bolesnu mi dušu izliječi –
Ta ja se sklanjam pod okrilje tvoje…
U taj čas se prenuh i shvatih, riječi koje mi govoraše mati: „Dobri roditelj – i majka i babo, svoje kajanje i primjer bi trebʼo… svojoj djeci dati… ” Tako ponavljaše mati…
Zato, roditelju dragi, prema djeci budi blag, i obavezna ti je dova; jer je ona ključ raḥmeta, i mješajica niʻmeta, i sredstvo pobjeđivanja, i lampa uspijevanja. I najbolje dove su one koje su proistekle iz grudi čestitih, i srca bogobojaznih. U molbama tihog glasa su sebebi spasa, a u iskrenosti se stiču potpunosti. A ako ti se poveća strah – pa ne može biti kao od Allāha strah.
Ako želiš hajr i od Allaha sreću, pokoran uči dovu sljedeću:
Ej Ti koji vidiš šta je u nutrini i čuješ,
Ti si onaj koji spremaš sve ono šta se očekuje.
Ej Ti kojem se moli u svim teškoćama!
Ej Ti kojem se žali i od kojeg se strahuje!
Ej Ti čije su riznice moći u riječi: „Budi!”,
obaspi nas blagodatima, jer se hajr kod Tebe sjedinjuje!
Šta imam drugo osim svoga siromaštva kao sredstvo?!
Proseći od Tebe moje siromaštvo nestaje.
Šta imam drugo osim svoga straha pred Tvojim vratima kao način?!
Pa ako me odbiješ, onda na koja vrata da se upućuje?!
A koga drugo da zovem i dozivam njegovim imenom,
ako se Tvoja blagodat Tvojoj sirotinji zabranjuje?!
Daleko je od Tvoje visosti da milost grešniku uskraćuješ.
Blagodat Tvoja je najveća i darovanje Tvoje je najprostranije.
Priredio: mr. Aldin ef. Mustafić