Polarna svjetlost u prvi mah čovjeku djeluje bajkovito i nestvarno, pa ipak to je stvarna igra svjetlosti koja se može zapaziti na nebu u područjima visoke geografske širine. Na sjeveru ovu pojavu zovemo Aurora Borealis (‘sjeverna zora’), a na jugu Aurora Australis (‘južna zora’).
Iako rijetko, ova svjetlost se može vidjeti i sa srednjih geografskih širina, i to kao crvenkasti sjaj na sjevernom horizontu. Dalje, prema polu, polarna svjetlost često izgleda kao velika raznobojna plamena zavjesa u pokretu. Aurora se može javiti i kao statična pojava i tad je nazivamo tihim lukom.
Proučavanjem ove pojave naučnici su došli do saznanja da se ova igra svjetlosti odvija na visinama od 80 do 160 kilometara iznad Zemlje, a nastaje kao posljedica električnih pražnjenja razrijeđene gornje atmosfere. Sunčev vjetar izbacuje usijane čestice plazme s površine Sunca u svemir. Te čestice potom privlači Zemljino magnetno polje, koje je najjače na Sjevernom i Južnom polu. Na kraju ove čestice dospijevaju u ionosferu, dio Zemljine atmosfere koji se proteže od 50 do 600 kilometara od Zemljine površine. Tada nastaje svjetlost koja titra na nebu kao da je živa stvarajući pri tome nezaboravan prizor koji jednostavno nikog ne može ostaviti ravnodušnim.
Pogledajte i vi spektakularni prizor polarne svjetlosti snimljene na nebu iznad Norveške. Autori ovog video priloga koji donosi National Geographic su Claus and Anneliese Possberg.