Svako učenje i religija koji govore o čovjeku, prirodno, čovjeku pristupaju s različitih aspekata. Međutim, ono što je značajno jeste opći pogled određenog učenja i religije o čovjeku. U tom općem i sinoptičkom pristupu određenje položaja i statusa čovjeka u sistemu postojanja jedno je od pitanja koje treba biti u centru pažnje. Pod čovjekovim položajem i statusom u svijetu egzistencije ne misli se na određivanje nivoa materijalnih i kulturnih sposobnosti i autoriteta i uspjeha čovjeka u poređenju s drugim životinjama i bićima. S obzirom na blistavu inteligenciju, moć stvaranja alata, korištenje jezika, mogućnost stvaranja kulturnih odnosa i razmjene informacija, čovjek nesumnjivo ima fizičko i tehničko preimućstvo nad svim bićima zemaljske kugle i svima je nametnuo svoju neupitnu dominaciju i zbog toga ima izvanredan položaj. Pod određivanjem statusa i položaja čovjeka misli se na prosuđivanje njegovih duhovnih i moralnih vrijednosti, tako da se vidi kakva aktualna i potencijalna savršenstva ima ljudska vrsta, ne nužno svaka osoba pojedinačno. Da li se u pogledu vrijednosnih i moralnih vrlina i savršenstava može naći drugo biće njegovog ranga? Da li čovjek na putu dosezanja do svojih konačnih ciljeva i savršenstava ima na raspolaganju posebne prednosti i kapacitete? I da li će čovjek u pogledu dobrote i savršenstva stići do stupnja i vrhunca na kojem neće
imati nikakvog suparnika između drugih bića?
Neka pesimistička gledišta o čovjeku u vezi s ovim ne uzimaju u obzir nikakvu posebnu privilegiju čovjeka, nego njegovu privilegiju vide u materijalnoj i fizičkoj superiornosti. Prihvatanjem materijalističkog gledišta, čovjek se svodi na
materiju i spušta se na nivo jednog složenog mašinskog sistema. Neki od pristalica ovog gledišta čak smatraju da su ove
fizičke prednosti i superiornost razlog moralnog pada i veće
vrijednosne degradacije čovjeka, jer su te sposobnosti uzrokovale da čovjek postane destruktivnije i krvoločnije biće.
Činjenica je da se čovjekove fizičke i generičke prednosti u odnosu na druga bića same po sebi smatraju jednom
vrstom vrline i odličnosti, iako zastranjenje s putanje ovih
sposobnosti rezultira negativnostima. Prema tome, uzimajući kao neosporne ove materijalne i kulturne statuse čovjeka, obratit ćemo pažnju na kur ’anske ajete kako bi i u
vrijednosnom pogledu analizirali položaj čovjeka u svijetu,
a cilj i namjera je određivanje i definisanje položaja čovjekove vrste jer među ljudima postoje i kriminalci, zločinci,
pokvarenjaci i maloumnici.
Kratkim referiranjem na časni Kur ’an suočavamo se s tri pojma koji mogu biti definiensi položaja i statusa čovjeka. Čovjek
je u Kur ’anu predstavljen kao Božiji namjesnik na zemlji i biće
koje je Bog odlikovao i postavio ga za Svoga povjerenika. To
što su tri titule – namjesništvo, odlikovanost i povjereništvo,
posebnost čovjeka i nisu upotrijebljene za ostala bića, ukazuju na poseban status, vrlinu i položaj čovjeka.