Marko Aurelije
Autor: Memić A.
U savremenom dobu gotovo da ne postoji oblast života u kojoj čovjek nije izložen mnoštvu savjeta, preporuka i „stručnih mišljenja“. Posebno se to vidi u području odgoja djece i psihologije ličnosti, gdje se svakodnevno objavljuju nove teorije, pristupi i pravila o tome kako bi roditelji trebali postupati. Knjige, portali, društvene mreže i različite digitalne platforme stvorile su prostor u kojem svako može ponuditi savjet, a popularna psihologija postala je jedan od najprisutnijih izvora takvih sadržaja, često bez jasne stručne provjere i dugoročnog naučnog utemeljenja.
Preopterećenost informacijama i roditeljstvo danas
U ovakvom okruženju roditelj se vrlo lako može izgubiti. Ono što je nekada dolazilo kroz sporiji i pažljiviji proces učenja, iskustva i razgovora sa stručnjacima, ljudima od povjerenja danas dolazi brzo, fragmentirano i često kontradiktorno. Jedan izvor tvrdi jedno, drugi potpuno suprotno, a treći nudi „revolucionarni pristup“ koji poništava sve prethodno. Upravo tu popularna psihologija često nudi brza rješenja za složene porodične izazove.
Ova preplavljenost informacijama stvara osjećaj nesigurnosti kod roditelja, jer se od njih očekuje da stalno „prate nove metode“, iako se one međusobno često isključuju.
Influenseri i nova vrsta „pseudo-stručnog autoriteta“
Poseban izazov našeg vremena jeste i pojava influensera koji preuzimaju ulogu savjetodavaca u oblasti odgoja i psihologije, iako je njihova stvarna stručnost često u najmanju ruku upitna.
Kroz društvene mreže upravo popularna psihologija dobija novo lice – kratke savjete, motivacione poruke i pojednostavljene zaključke.
Njihova prisutnost na društvenim mrežama, uz snažan utjecaj komunikacije i lične harizme, stvara privid autoriteta. Tako se savjeti o vrlo osjetljivim temama – poput razvoja djeteta, emocionalnih trauma ili odgojnih metoda – počinju doživljavati kao univerzalne istine, iako često nemaju ozbiljnu naučnu podlogu.
Ovo dovodi do situacije u kojoj popularnost zamjenjuje stručnost, a broj pratilaca postaje mjerilo vjerodostojnosti. U tome važnu ulogu ima upravo popularna psihologija.
Količina informacija ne znači i kvalitet znanja
Upravo tu nastaje ključni problem: količina informacija ne znači i njihovu kvalitetu.
Savremeno doba je donijelo dostupnost znanja kakva ranije nije postojala, ali ta dostupnost ne znači automatski i sposobnost ispravnog razumijevanja. Roditelj danas ima pristup hiljadama izvora, ali to ne garantuje da će razlikovati stručno utemeljene savjete od površnih interpretacija ili popularnih, ali pojednostavljenih „formula za odgoj“ koje često nudi popularna psihologija.
Zato se sve češće javlja paradoks: više informacija, ali manje sigurnosti.
Granice savremene psihologije
S druge strane, savremena psihologija i različite teorije razvoja djeteta zaista mogu biti korisne. One nude okvir za razumijevanje ponašanja, emocionalnih reakcija i razvojnih faza. Ipak, treba razlikovati naučno utemeljenu psihologiju od onoga što predstavlja popularna psihologija.
Međutim, problem nastaje kada se ti modeli počnu doživljavati kao univerzalna pravila koja vrijede za svako dijete u svakoj situaciji. Ljudski razvoj je složen, individualan i često nepredvidiv proces koji ne stane u jednostavne šablone.
Zato psihologija može biti vodič, ali ne i konačni autoritet u odgoju.
Promjena autoriteta u odgoju kroz vrijeme
Posebno važan aspekt je i pitanje autoriteta u odgoju, koji je danas znatno nestabilniji nego ranije.
U prošlosti se često govorilo da je „cijelo društvo odgajalo dijete“. To je u određenoj mjeri tačno, ali treba razumjeti i dublji kontekst tog vremena i te krilatice. Roditelji su bili primarni izvor odgoja i vrijednosti, a šira zajednica je imala ulogu produžetka tih vrijednosti, ne njihovog zamjenjivanja. Danas tu ulogu često pokušava preuzeti popularna psihologija.
Ako je dijete poštovalo starije, komšije i rodbinu, to nije bilo zato što su mu različiti vanjski izvori davali konkurentske poruke, nego zato što je iz porodice učilo osnovni okvir ponašanja. Roditeljski autoritet bio je centralan, a dijete je kroz povjerenje prema roditeljima prihvatalo vrijednosti koje su mu usađivane.
Disperzija autoriteta u savremenom društvu
Danas je ta slika bitno izmijenjena. Autoritet je postao disperzivan – raspršen između različitih izvora.
Roditelji više nisu jedini ili dominantni nosioci odgojnog utjecaja. Umjesto toga, djeca vrlo rano dolaze u kontakt sa internetom, medijima, društvenim mrežama, vršnjačkim grupama i raznim digitalnim sadržajima koji često funkcionišu kao alternativni „odgojni sistemi“. Među njima značajno mjesto zauzima popularna psihologija.
U tom prostoru djeca nerijetko sama biraju svoje uzore i autoritete, koji ne moraju imati nikakvu stručnu, moralnu ili odgojnu odgovornost.
Sloboda izbora ili gubitak orijentacije?
Pitanje koje se prirodno nameće je: koliko je to zapravo sloboda, a koliko gubitak jasne strukture i usmjerenja?
Jer sloboda bez orijentira lako prelazi u konfuziju. Dijete koje je izloženo velikom broju različitih utjecaja, bez jasnog i stabilnog temelja u porodici, može imati poteškoće u razlikovanju vrijednog od površnog, istinitog od prividno uvjerljivog. Takvu konfuziju često pojačava popularna psihologija kada nudi jednostavne odgovore na složena pitanja.
U takvom okruženju, roditeljski glas često postaje samo jedan od mnogih, a ponekad i najmanje dominantan.
Očuvanje roditeljskog autoriteta kao stabilne tačke
Zato se danas posebno postavlja pitanje očuvanja roditeljskog autoriteta, ali ne u smislu autoritarnosti, nego u smislu stabilne i pouzdane tačke oslonca.
Roditelj ne bi trebao biti samo jedan od izvora informacija, nego primarni okvir u kojem dijete uči kako da vrednuje informacije koje dolaze izvana, uključujući i sadržaje koje plasira popularna psihologija.
To ne znači kontrolu nad svakim izborom djeteta, nego stvaranje sigurnog temelja iz kojeg dijete može razvijati sposobnost razlikovanja i prosuđivanja.
Kako pristupati savremenoj psihologiji?
Savremenu psihologiju i dostupne savjete treba posmatrati kao pomoćna sredstva, a ne kao zamjenu za roditeljsku odgovornost i zdravu procjenu. Posebno je važno kritički posmatrati ono što nudi popularna psihologija.
Oni mogu pomoći da se razumiju određene pojave, ali ne mogu preuzeti ulogu roditelja niti definirati jedinstveni put svakog djeteta.
Zato je potreban oprez: ne odbacivanje znanja, nego njegova filtracija; ne slijepo prihvatanje, nego promišljeno korištenje.
Upravo zbog preplavljenosti informacijama, roditeljima je odgoj djece iznimno težak u današnjem vremenu. Roditelji, posebno mlađe generacije, nerijetko bivaju zbunjeni kada se nađu u vrtlogu različitih informacija, kako odgajati sopstveno dijete.
Ravnoteža kao ključ roditeljstva
Roditelj koji je stalno izložen različitim „stručnim istinama“ mora naučiti da ne reaguje impulsivno na svaku novu teoriju, nego da zadrži unutrašnju stabilnost i fokus na stvarno dijete ispred sebe, a ne na idealne modele iz knjiga ili interneta. Posebno kada te modele nameće popularna psihologija.
Na kraju, može se reći da savremena psihologija ima svoju vrijednost, ali i svoje granice. Njena korisnost zavisi od načina na koji se koristi.
U svijetu preplavljenom informacijama, možda je najveća vještina roditelja upravo sposobnost da prepoznaju šta je zaista korisno, šta je površno, a šta potencijalno zbunjujuće – i da u tom procesu ne izgube ono najvažnije: odnos sa vlastitim djetetom. Upravo zato popularna psihologija treba biti sredstvo, a ne autoritet.
Izvor:
Hisham Altalib, Abdulhamid Abusulayman & Omar Altalib (2018). Roditelji i djeca – vodič za odgajanje djece
(M. Sarajkić, trans.; A. Isanović-Hadžiomerović, ured.; H. Imamović, lektor).
Centar za napredne studije; štampa: Dobra knjiga d.o.o. (Izvorni rad: 2013, The International Institute of Islamic Thought, Herndon).