Hannah Arendt
Čovjek kao biće kontinuiteta, a ne trenutka
Kur’an čovjeka ne posmatra kao prolaznu pojavu koja se slučajno pojavila između rođenja i smrti. On ga prikazuje kao biće razvoja: sa jasnim početkom, etapama sazrijevanja, trenucima snage i slabosti, završetkom ovosvjetskog života i nastavkom nakon njega. Zato kur’anski govor o čovjeku nikada nije sveden samo na biologiju. U njemu se spajaju tijelo, duša, odgovornost i smisao.
U vremenu kada se vrijednost čovjeka često mjeri izgledom, novcem ili utjecajem, ovakav pogled vraća mjeru stvari. Podsjeća da je čovjek mnogo više od onoga što trenutno posjeduje.
Početak iz zemlje
Kur’an u više navrata podsjeća da je čovjek stvoren od zemlje, prašine ili biti gline. U toj slici ima duboke simbolike. Najuzvišenije stvorenje na Zemlji nastaje od materijala po kojem svakodnevno hoda. Tijelo kojem se čovjek divi, koje njeguje i štiti, sastavljeno je od elemenata zemlje. Iz nje je uzeto i njoj će se vratiti.
Savremena nauka potvrđuje da su osnovni hemijski elementi ljudskog organizma prisutni u prirodi i tlu. Kur’anski izraz zato nije tek metafora poniznosti, nego i podsjetnik na stvarnu vezu čovjeka i zemlje.
Adem a.s. i h. Hava: temelj čovječanstva
Kur’an govori o stvaranju iz jedne duše – nefs vahide. Islamska tradicija to povezuje sa Ademom i Havom, prvim ljudskim parom. Iz njih se razvilo cijelo čovječanstvo.
Važno je primijetiti da Kur’an koristi riječ zevdž, koja označava par, supružnika, dvoje koje se dopunjuje. Time se naglašava da čovjek nije zamišljen kao usamljeno biće. Njegovo prirodno okruženje jesu odnos, zajednica, porodica i međusobna briga.
Brak i porodica u tom smislu nisu samo društvene ustanove, nego prostor u kojem se život čuva i prenosi.
Tajna razvoja u utrobi
Nakon prvog para uspostavljen je sistem reprodukcije. Kur’an faze razvoja djeteta u majčinoj utrobi opisuje sažeto, ali precizno.
Prvo dolazi nutfa – kap sjemena, početak začeća. Potom alaka, faza vezivanja i ranog oblikovanja. Zatim mudga, mala gruda mesa, rana embrionalna forma. Nakon toga spominju se izam – kosti, a zatim lahm – meso koje ih prekriva.
Ovaj redoslijed podsjeća da se život razvija postepeno. Čovjek nastaje kroz faze, u vremenu, u skrivenosti i tišini.
U islamskoj tradiciji četvrti mjesec trudnoće često se smatra posebnom prekretnicom. Tada fetus ulazi u novu etapu razvoja, poprima jasniji ljudski oblik i stječe dodatno dostojanstvo u pravnom i moralnom smislu.
Prvi otkucaj: početak novog putovanja
Koliko god medicina danas znala o trudnoći, čudo njenog toka ostaje isto. Oplođeno jajašce u početku je gotovo nevidljivo, tek nešto veće od tačke iza slova. Ipak, u njemu se nalazi nacrt cijelog budućeg života.
Već nakon nekoliko sedmica razvija se malo srce koje počinje kucati. Taj ritam traje godinama, često sve do posljednjeg daha.
Do četvrtog mjeseca fetus je dug svega nekoliko centimetara, ali već ima lice, prstiće, palčeve i obrve. Oči su mu zatvorene, ne diše samostalno, ali čuje otkucaje majčinog srca, njen glas i jače zvukove iz okoline.
Počinje se okretati, udarati nogama, grebati, sisati palac. Ponekad proguta plodnu vodu pa čak i štuca. Majka te pokrete osjeti prva, a kasnije ih može osjetiti i otac kada položi ruku na stomak.
Trudnoća: snaga rođena iz tegobe
Trudnoća je istovremeno radost i napor. Majka mora jesti kvalitetno kako bi hranjive materije pomogle razvoju djeteta. Ali kako beba raste, u stomaku ostaje sve manje prostora pa joj postaje teže jesti obilne obroke, disati slobodno i mirno spavati.
Do sedmog mjeseca težina djeteta mnogim ženama otežava kretanje. Noćni odmor prekida beba koja se pokreće upravo kada majka legne.
Kur’an stanje trudnoće opisuje izrazom koji znači slabost nad slabošću. U toj kratkoj sintagmi sadržani su umor, osjetljivost, promjene raspoloženja, briga i nestrpljenje.
Zbog toga islamsko učenje trudnici daje olakšice. Dozvoljeno joj je da odgodi post i nadoknadi ga kasnije, kada bude sposobna. To pokazuje da vjera ne zanemaruje stvarno stanje čovjeka.
Rođenje djeteta i snaga žene
Kada dijete bude spremno za dolazak na svijet, materica – jedan od najsnažnijih organa u tijelu – započinje kontrakcije koje guraju bebu prema izlazu. Porod se često prikazuje kao drama, ali u svojoj biti on je prirodan proces za koji je žensko tijelo pripremljeno.
Bol je snažna, ali je snažna i majka. Mnoge žene svjedoče da najveći dio bola zaborave onoga trenutka kada prvi put ugledaju novorođenče u rukama.
Nakon približno devet mjeseci beba obično teži između tri do pet kilograma, a duga je približno od 36 do 50 centimetara. Iz sigurnosti utrobe prelazi u svijet svjetlosti, hladnoće, zvukova i dodira.
Nakon poroda ženi su potrebni odmor, mir, dobra hrana i pomoć porodice. U islamskoj tradiciji oslobođena je određenih obaveza tokom oporavka, što je jasna poruka da joj se olakša, a ne oteža.
Djetinjstvo i sazrijevanje
Kur’an podsjeća da čovjek dolazi na svijet ne znajući ništa. Ne zna govoriti, hodati niti se zaštititi. Ali dobija sluh, vid i razum, mogućnosti kroz koje će učiti.
Prva faza života jeste dojenačko doba. Dojenje se u Kur’anu posebno preporučuje, a dvije godine navode se kao pun period dojenja. Nakon toga dolazi faza odvikavanja – fisal.
Zatim slijede djetinjstvo, mladost i pubertet – hulum – vrijeme hormonalnih promjena, emocionalne osjetljivosti i sazrijevanja.
Snaga, mudrost i slabljenje
Nakon mladosti dolazi ešudd – doba pune snage muškarca i žene. Neki učenjaci smatrali su da se potpuna snaga najčešće kreće između osamnaeste i trideset druge godine. Poznato je i da je Muhammed dopuštao petnaestogodišnjacima učešće u bitkama, što pokazuje da ljudi ne sazrijevaju svi istim tempom.
Četrdeseta godina često se smatra dobom mudrosti i unutrašnje ravnoteže.
Ali poslije snage dolazi slabost. Sijeda kosa, sporiji koraci, umor i zaborav dio su starosti. Neki dožive duboku starost u kojoj blijedi i ono što su nekada znali.
Smrt: povratak ali ne i kraj
Smrt je posljednja etapa ovosvjetskog života. Tijelo se vraća zemlji iz koje je stvoreno.
Ali kur’anska poruka tu ne završava. Nakon smrti slijedi ba’s – proživljenje, ponovno oživljavanje ljudi radi susreta sa svojim djelima.
Nakon toga dolazi vječnost: Džennet ili Džehennem, prema Božijoj pravdi i milosti.
Od zemlje do zemlje, od prve kapi do vječnosti – tako Kur’an vidi čovjeka: kao biće promjene, odgovornosti i nade.
Izvor:
Hisham Altalib, Abdulhamid Abusulayman & Omar Altalib (2018). Roditelji i djeca – vodič za odgajanje djece
(M. Sarajkić, trans.; A. Isanović-Hadžiomerović, ured.; H. Imamović, lektor).
Centar za napredne studije; štampa: Dobra knjiga d.o.o. (Izvorni rad: 2013, The International Institute of Islamic Thought, Herndon).