Već u najranijem djetinjstvu ljudskoga roda ukazala se potreba slanja Božije objave. Prvi čovjek Adem, a.s., ujedno je i prvi Božiji poslanik. Između njega i zadnjeg Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., izredalo se mnogo Božijih poslanika. Tačan ih broj ne znamo. U Kur'anu, a.š., ih je spomenuto samo dvadeset pet.
Čovjeka je oduvjek mnogo što-šta zanimalo, čemu njegov razum nije nalazio odgovora. Za vedrih ljetnih večeri promatrao je mnoštvo zvijezda i u sebi se pitao: „Tko stvori to ogromno mnoštvo i tko li s njima upravlja ? Zanimala su ga i pitanja života i smrti: kako je nastao prvi život i šta biva poslije naše tjelesne smrti?
I pred današnjim čovjekom, dakle u vrijeme, kada je znanost veoma napredovala, stoje mnoge tajne. Neke će vjerovatno uspjeti riješiti, a mnogo toga ostat će zauvijek nerješeno. Vjerovanje u Višu Silu prati čovjeka od njegova postanka, ali je ljudski razum bio nedovoljno razvijen, a da bi mogao saznati pravu istinu o Najvišem biću, kao i mnogim drugim pitanjima koja su za zanimala. Čitavi su narodi zamišljali da postoji više bogova. Osim u pitanju Najvišeg Bića imali su ljudi i mnoge druge krive predstave. Da ljude uputi pravim putem i da im pruži odgovore na mnoga pitanja koja su ih zanimala, slao je Allah, dž.š., svim narodima svoje poslanike. Činio je to iz milosti prema ljudima, kao što se u Kur'anu, a.š., veli za Muhammeda, a.s.:
وَمَا أَرْسَلْنَاكَ إِلَّا رَحْمَةً لِّلْعَالَمِينَ
Poslali smo te /Muhammede/ samo iz milosti prema svjetovima. /21:107/
Upozoravamo na riječ „lil alemin“ /svjetovima/. Dok su poslanici prije Muhammeda, a.s., upućivani samo pojedinim narodima, pa su prema tome, bili nacionalni poslanici, dotle je Muhammed, a.s., upućen ne samo čitavom čovječanstvu /“kafetten linnasi“ – 34:28/, već i svima svjetovima. Prema tome, ukoliko ima ljudi na drugim planetama, osim na ovoj našoj planeti, Zemlji, Muhammed, a.s., je i njima upućen, a to znači da je on sveopći, univerzalni Božiji poslanik. Božiji su poslanici upućivani ljudima da im radosne vijesti donose, a i da ih opomenu i zastraše /2:213, 4:165, 34:28 i 35:23-26/.
Na jednom se mjestu u Kur'anu, a.š., veli: لِكُلِّ أَجَلٍ كِتَابٌ Za svaki period vremena postoji kitab – Božija Knjiga (s posebnim odredbama i propisima) /13:38/. Prema tome, kako za svako vrijeme mora postojati posebna knjiga, Allah je, dž.š., svima poslanicima dao svoje knjige, nekima manje, a drugima veće, dok, konačno, Muhammedu, a.s., nije dostavio zadnju Svoju Knjigu – Kur'an, a.š., koji nije upućen samo Arapima, niti samo muslimanima, već cijelom čovjeanstvu, pa čak i svima svjetovima /25:1-2, 68:51 i 81:27/.
O zadaći Božijih poslanika Kur'an, a.š., na više mjesta govori: Bog je pravovjerne obdario velikim darom, jer im je poslao iz njihove sredine poslanika, koji će im učiti Njegove ajete, očistiti ih i podučavati ih Knjizi i mudrosti. Oni su ranije bili u otvorenoj i jasnoj zabludi. /3:161-164/
Djeco Ademova! Kada vam između vas dođu poslanici, oni će vam kazivati Moje ajete. Tko se bude bojao i čuvao i svoje stanje popravio, takvi neće znati za strah, niti će za njih biti tuge. /7:3/
Nema nijednog poslanika koga smo prije tebe /Muhammede/ poslali, a da mu nismo objavili: – Osim mene drugog Boga – nema. Samo mene obošavaj! /21:24/
I prije tebe / Muhammede/ slali smo ljude i Objavu ih spremali. Pitajte učenjake /ljudi/, ako vi to ne znate. I tebi smo poslali Kur'an koji pouku daje, da objasniš ljudima što im je poslano, da bi razmišljali. /16:43-44/
Slali smo poslanike da donose ljudima radosne vijesti i da ih opominju, da ne bi poslije poslanika imali što ljudi Bogu prigovoriti. /4:165/
Reci (Muhammede): – Zato (što vam prenosim Božiju Objavu i podučavam vas) ne tražim nikakvu nagradu. Kur'an je samo pouka i opomena svim svjetovima. /6:90/
Prema tome iz Kur'ana, a.š., jasno slijedi da su svi Božiji poslanici propovijedali čisti islamski monoteizam – vjerovanje da postoji samo jedan i jedini Bog i da drugog boga nema. To je vjerovanje srž vjere, temelj islama.
Dolazak zadnjeg Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., navijestili su prijašnji Božiji poslanici (Ibrahim, a.s., Musa, a.s., Isa, a.s., i drugi). O tome osim Kur'ana govore i Stari i Novi zavjet. Kur'an, a.š., ističe da je Muhammed, a.s., خَاتَمَ النَّبِيِّينَ (pečat vjerovjesnika – posljednji vjerovjesnik) a i sam je Muhammed, a.s., u jednom hadisu rekao da iza njega neće više biti Božijih poslanika.
Izvor: prof. Kasim Hadžić, Povijest islama (od osnivanja prve islamske države do Abasija), skripta za učenike GH medrese, Gazi Husrevbegova medresa, Sarajevo, 1977, str. 1-3.