Kur’an je objavljivan postepeno donoseći principijelna učenja o Jednom Bogu, poslanicima, a.s., moralu, ali i propise o bračnom životu, nasljedstvu, poslovanju itd.
Objavljivano je najviše 5 – 10 ajeta. Nekada se dešavalo da bude objavljena samo jedna sintagma “Osim onih koji su za borbu nesposobni” (En-Nisa, 95), nekada pet ajeta (npr. sura ‘Alek). Kraće sure su objavljivane cijele (Ihlas, Kevser, Nasr). Tako je bilo olakšano pamćenje Kur’ana prvoj generaciji muslimana, a također i primjena istih u život.
Postepenost objave Kur’ana je smirivala Poslanika, a.s., i učvršćivala mu volju dajući neophodnu potporu.
Vjerski propisi koji su postepeno ulazili u život su bili pogodniji od onih koji bi se odjedanput decidirali. Otuda je Kur’anu u prvim surama (mekkanskom periodu) naglašenije isticao vjerovanje, jer bi bilo apsurdno govoriti o namazu, abdestu, postu, zekjatu i sl. bez prethodnog vjerovanja u Boga.
Postepenost objavljivanja ima izuzetan značaj zbog samih pitanja koja su bila postavljana o Kur'anu ili nečem drugom iz vjere. Ajeti koji počinju frazom “Pitaju te…” (jes-elunke) objašnjavaju ove situacije i bilo bi apsurdno da je Kur’an objavljen odjednom, a da se ova pitanja nisu ni postavila.
Izvor: Islamska vjeronauka za I razred, skripta, profesori islamske vjeronauke Muftijstva tuzlanskog, str. 14.