U prethodnom tekstu govorili smo o pravilima i pohvalama kao odgojnim metodama za upravljanje ponašanjem kod djece. Istaknuli smo da jasno postavljena pravila, uz dosljednu pohvalu za njihovo poštivanje, pomažu djeci da razumiju očekivanja i razvijaju pozitivne obrasce ponašanja. U ovom nastavku fokusiramo se na pozitivno potkrepljenje, jednu od najefikasnijih i naučno dokazanih taktika koja podstiče motivaciju i unutrašnju želju djece da uče i ponašaju se primjereno (Pištoljević, 2014).
Motivisano dijete je u središtu svakog uspješnog odgojno-obrazovnog procesa. Kada su djeca radoznala, aktivno uključena i osjećaju da njihov trud ima smisla, proces učenja teče prirodno, bez napetosti i otpora. Zato učitelji i roditelji trebaju stvoriti okruženje koje podstiče i nagrađuje učenje, a ne ono koje ga sputava. Pozitivno potkrepljenje primjenjuje se kao efikasna metoda ne samo u školi, već i kod kuće, jer djeca u oba okruženja uče i modeliraju svoje ponašanje. Dosljedno korištenje pozitivnog potkrepljenja pomaže djeci da prepoznaju dobro ponašanje i povezuju ga s prijatnim posljedicama.
Šta je pozitivno potkrepljenje?
Pozitivno potkrepljenje znači dodavanje nečeg prijatnog odmah nakon željenog ponašanja, kako bi se povećala vjerovatnoća da će se ono ponoviti (Cooper, Heron, & Heward, 2014).
Primjeri uključuju:
-
Osmijeh ili riječ pohvale
-
Stiker ili kratka igra
-
Tapšanje po ramenu
-
Čokoladica ili dodatno vrijeme za omiljenu aktivnost
Ključ uspjeha je pravovremenost i dosljednost – pozitivno potkrepljenje mora uslijediti odmah nakon poželjnog ponašanja.
Primjeri pozitivnog potkrepljenja
-
Dijete pažljivo sluša priču: „Bravo, kako lijepo slušaš!“
-
Posprema igračke: dobije stiker ili dodatno vrijeme za igru
-
U tišini rješava zadatak: učitelj mu uputi osmijeh i blagu pohvalu
Ovim metodama djeca uče koja ponašanja su poželjna i razvijaju unutrašnju motivaciju da ih ponavljaju. Kada se metoda koristi i kod kuće, djeca dobijaju kontinuitet u porukama o tome što je poželjno ponašanje i stiču osjećaj sigurnosti. Dosljedno korištenje pozitivnog potkrepljenja kod kuće i u školi jača efikasnost odgoja i razvija samopouzdanje.
Nagrada vs. potkrepljenje
-
Nagrada: za izuzetna postignuća, npr. prvo mjesto ili izvanredan rezultat
-
Potkrepljenje: svakodnevna podrška ponašanja koja želimo da postanu trajna i prirodna (Pištoljević, 2014)
Drugim riječima, pozitivno potkrepljenje uči dijete da se lijepo ponaša jer mu se to ponašanje isplati kroz pažnju, osmijeh i pozitivne emocije.
Zašto je važno
Djeca prirodno žele biti primijećena i pohvaljena. Ako ne dobijaju pažnju za poželjno ponašanje, mogu pribjeći neprikladnim oblicima ponašanja kako bi izazvala reakciju odraslih.
Negativna pažnja (kritika, pridika, opomena) često jača neželjene obrasce (Beaman & Wheldall, 2000).
Pravilo: poželjno ponašanje primijetiti i pohvaliti, a neprikladno ignorirati kada je moguće. Dosljedna primjena pozitivnog potkrepljenja poboljšava disciplinu, akademsko postignuće i samopouzdanje djece (White, 1975; Beaman & Wheldall, 2000). Učitelji i roditelji koji pokazuju toplinu i vjeru u dijete grade sigurnu atmosferu za učenje i razvoj.
Kako primijeniti pozitivno potkrepljenje
Potkrepljenje može biti:
-
Verbalno: pohvala, ohrabrenje, riječ zahvale
-
Neverbalno: osmijeh, klimanje glavom, tapšanje po ramenu
-
Materijalno: naljepnice, žetoni, igračke, voće ili slatkiš
Napomena: individualizacija je ključ – ono što jedno dijete motiviše, drugo možda neće. Univerzalni potkrepljivač je pažnja odraslog, jer ništa ne gradi samopouzdanje kao osjećaj da se trud djeteta cijeni (Brophy, 1981). Dosljedno korištenje pozitivnog potkrepljenja i kod kuće i u školi pomaže djeci da razviju stabilnu i unutrašnju motivaciju.
Posredno potkrepljenje
Posredno potkrepljenje temelji se na opservacionom učenju – djeca uče promatrajući ponašanje drugih i posljedice koje ono izaziva (Bandura, 1977).
Učitelj ili roditelj pohvali dijete koje se ponaša primjereno, umjesto da reaguje na neželjeno ponašanje. Djeca spontano uče da poželjno ponašanje donosi pažnju i priznanje te ga nastoje oponašati. Razvija se unutrašnja motivacija i samoregulacija – djeca biraju ponašanje zbog pohvale, a ne straha od kazne (Pištoljević, 2014). Dosljedno korištenje pozitivnog potkrepljenja osigurava da djeca prepoznaju povezanost između ponašanja i nagrade.
Zaključak
Pozitivno potkrepljenje nije samo odgojna tehnika, već filozofija odnosa prema djetetu.
Polazi od uvjerenja da svako dijete želi biti prihvaćeno, voljeno i uspješno. Primjenjuje se i u školi i kod kuće kako bi djeca sticala konzistentne poruke o pravilnom ponašanju. Pažnja, pohvala i toplina grade temelje za zdravu, motivisanu i sretnu djecu. Djeca uče da je lijepo ponašanje vrijedno truda, poštovanjem se dobija pažnja, a učenje postaje radost. Takva djeca sutra postaju odrasli koji prepoznaju i nagrađuju dobro, čineći svijet boljim mjestom.
Izvori:
-
Bandura, A. (1977). Social Learning Theory. Englewood Cliffs, NJ: Prentice Hall.
-
Beaman, R., & Wheldall, K. (2000). Teachers’ use of approval and disapproval in the classroom. Educational Psychology.
-
Brophy, J. (1981). Teacher praise: A functional analysis. Review of Educational Research.
-
Cooper, J. O., Heron, T. E., & Heward, W. L. (2014). Applied Behavior Analysis (2nd ed.). Boston: Pearson Education.
-
White, M. A. (1975). Natural rates of teacher approval and disapproval in the classroom. Journal of Applied Behavior Analysis.