Pravila i pohvale predstavljaju jednu od nekoliko taktika koje se primjenjuju u radu s djecom tipičnog ili atipičnog razvoja.
Ove taktike služe za poticanje poželjnih oblika ponašanja i suzbijanje destruktivnog ponašanja kod djece vrtićkog i školskog uzrasta.
Mogu se primjenjivati podjednako u radu s djecom u grupi ili pojedinačno. Pravilnom primjenom ovih taktika dijete će usvojiti zdrave navike, naučiti socijalno poželjna ponašanja, te će bolje razumjeti funkcionisanje društvenih odnosa i svoj položaj u društvenoj grupi u kasnijem uzrastu.
-
Pravila
Pravila prvenstveno služe za prevenciju i rješavanje konkretnih problema u datoj situaciji. Ona se razlikuju u zavisnosti od sredine, konteksta, ponašanja djeteta i situacije u kojoj se ono nalazi.
Bez obzira radi li se o školi, vrtiću ili kući – pravila ponašanja moraju postojati.
Iako djeluju kao ograničavajući faktor, pravila imaju svrhu da olakšaju djelovanje djetetu, ali i učiteljima i roditeljima.
Djeci je potrebna jasna struktura i jasne granice u djelovanju i ponašanju prema drugima. Kada postoje pravila koja dijete mora poštovati, ono se osjeća sigurnije, a nivo frustracije zbog neočekivanih ishoda je manji. Pravila uče dijete dosljednosti i povjerenju.
Kada govorimo o institucionalnim sredinama poput škola i vrtića, u procesu kreiranja pravila treba voditi računa o sljedećem:
- Pravila trebaju biti kratka, jasna, sažeta, lako razumljiva i jednostavna za primjenu.
- Pravila moraju biti afirmativna: afirmativna pravila daju jasne smjernice šta se od djeteta očekuje, tj. kako da se ponaša u različitim situacijama. S druge strane, zabrane i pravila formulirana uz negaciju mogu dodatno zbuniti dijete.
- Voditi računa o broju pravila: duga lista sa desetinama pravila je previše, ali pet do šest pravila koja dijete može lako da nauči je prihvatljivo.
- Poseban trik koji se primjenjuje u vrtićima ili školama je: „Uvijek slušamo učiteljicu/vaspitačicu!“ – ovo pravilo daje mogućnost da dijete nauči ulogu autoriteta van kućnog ambijenta, ali ga uči i sigurnosti i povjerenju u druge ljude koji nisu njegovi roditelji.
- Jako je bitno da svi, bez izuzetka, uključujući i učitelje, poštuju pravila. Ako pravilo glasi: „U školi/vrtiću pričamo tihim glasom!“, to podrazumijeva da će i učitelji i odgajatelji izbjegavati galamu, te međusobno i s djecom razgovarati mirnim tonom.
U školskom i vrtićkom okruženju pravila trebaju biti jasno i čitko ispisana te istaknuta na vidljivo mjesto.
Također, da bi djeca brže i lakše usvojila postojeća pravila ponašanja, potrebno ih je što češće ponavljati kroz igru i pjesmice, i to grupno, te ih pohvaliti i simbolično nagraditi za naučeno.
Na ovaj način dijete neće vezivati negativne osjećaje za eventualne sankcije koje mogu uslijediti nakon kršenja pravila.
-
Pohvala
Pohvala je dio taktike za upravljanje ponašanjem kod djece, posebno u školi ili vrtiću.
Pohvala ili pozitivno potkrepljenje služi kao motivator za dijete da nastavi s poželjnim ponašanjem. Također, kroz pohvale isključivo pozitivnih oblika ponašanja dijete uči da samo poželjna ponašanja rezultiraju pažnjom.
Posebno je važno često i objektivno pohvaliti dijete na početku učenja i uspješnog slijeđenja pravila. Na taj način dijete se pravilno usmjerava i dobija jasan signal u kom smjeru treba nastaviti kada je u pitanju ponašanje.
Još jedna bitna stavka je jasnost u izražavanju pohvale. Učitelj treba biti potpuno jasan za šta konkretno hvali dijete.
Na primjer: „Svaka čast što si pokupio pribor.“
Pohvala treba biti jasna, kratka i ciljana, bez dugih i suvišnih motivacionih rečenica.
Što je više moguće, treba izbjegavati govoriti o negativnim stvarima koje je dijete napravilo ili propustilo napraviti.
Ovo je česta zamka u hvaljenju djeteta koju prave roditelji, ali i učitelji i vaspitači.
Na primjer: „Dobro si to uradio, ali samo još da si i ovo…“ ili „Samo da si ovako uradio, bilo bi još bolje…“
Nema potrebe ispravljati dijete niti ga podsjećati na prošle propuste, kako ne bismo zbunjivali dijete koje, zbog dvostrukih i zbunjujućih zahtjeva, može osjetiti da nikada nije dovoljno dobro ma šta napravilo.
Također, stalna potreba roditelja, učitelja i vaspitača da koriguju postupke djeteta može imati kontraefekt – dijete može brzo odustati od slijeđenja pravila u potpunosti.
Izvori:
- Priručnik za primjenu osnovnih naučnih taktika u radu s djecom predškolskog uzrasta – Dr. sci. Nirvana Pištoljević; Mr. sci. Stanislava Majušević, www.edusbih.org
- Poremećaj iz spektra autizma: Od čega početi? – Priručnik za praktičan rad roditelja i stručnjaka, Bojan Radić, Amela Sivro, Tatjana Badrov, Zoran Radić, Udruženje “Svijet u slikama”, Travnik, 2023.