Ja sam jedan veoma vrijedan insekt. Košnica je moja kuća. Svakog jutra iz nje izlazim rano i putujem u planine i na široka polja. Tamo sakupljam nektar. Sa mirisnih cvijetnjaka i livada donosim poslasticu. Volim samo mirisno i ljupko cvijeće. Na svom putu vidim i trave i cvijeće koje ne miriše lijepo ali sa njih ne sakupljam nektar.
Kad pronađem mirisni cvijet, spustim se na njegove latice i sisam nektar. Moje sisanje nektara koristi i cvijeću. Pomažem mu da prospe svoj prah, polen. Nosim ga na svojim krilima i nožicama s cvijeta na cvijet, sa voćke na voćku. Tako dolazi do oplodnje cvjetova. Od cvijetnog nektara pravim korisni i ukusni med.
Pravim još i vosak. Pogledaj, moja kuća ima šest zidova. Sve pčelinje kuće napravljene su od voska i sve su iste veličine.
S puta se uvijek vraćamo i nikad se ne izgubimo. Kad pronađem mnoštvo mirisnog cvijeća brzo se vraćam u košnicu da obavijestim i ostale pčele. Tad zajedno letimo do ukusnog nektara.
Ni ja ni ostale pčele ne volimo da nas iko uznemirava. Ako nas neko u našem poslu pometa ubodemo ga svojom oštrom žaokom. Tako se mi branimo od nasrtljivaca.
U mojoj košnici živi hiljade drugih pčela. U stvari košnica je poput vaših gradova u kojima vi živite. U našem gradu poslovi su podijeljeni. Trudimo se da svoje poslove obavljamo pažljivo. U ovom gradu dvije stvari su veoma važne: jedno je harmonija, koja vlada među nama i drugo čistoća.
Mi, pčele, živimo u roju i jedna prema drugoj smo ljubazne i tolerantne a protiv neprijatelja smo jedinstvene i složne pa se zajedno branimo.
Mi smo jedna od blagodeti Allaha, dž.š. Cijelo jedno sure u Časnom Kur'anu je dobilo ime po nama. Ono se zove En-Nahl (pčela). Allah, dž.š., u ovoj suri govori o nama, tako da nas svi poznaju.
Izvor: Kevser, islamski list za djecu, broj 14, Ilmijja BiH, Sarajevo, mart 1996, str.17.