Tirmizi
Hikaje i poučne priče stoljećima su prenosile mudrost o vjeri, strpljenju i oslanjanju na Allaha. Među njima je i priča o Hatimu es-Samiju, čovjeku poznatom po svom iskrenom tevekulu – potpunom pouzdanju u Božiju opskrbu. Ova kratka, ali snažna priča podsjeća nas da istinsko oslanjanje na Boga nikada ne ostaje bez nagrade i da Allah pomaže onima koji Mu iskreno povjere svoje brige i potrebe.
HIKAJA O TEVEKULU
Priča se da je Hatim es-Sami bio čovjek s mnogobrojnom porodicom. Imao je mnogo sinova i kćeri, ali u kući nije imao ni jedno jedino zrno žita za hranu. Ipak, uvijek se iskreno oslanjao na Allaha i živio s potpunim tevekulom.
Jedne noći sjedio je sa svojim prijateljima i, između ostalog, zapodjenuo se razgovor o hadždžu. U Hatimovo srce tada se ugnijezdila snažna želja da i on ode u Mekku. Kada se vratio kući, ispričao je ukućanima o tom razgovoru, pa im na kraju rekao:
„Kada biste svom babi ove godine dozvolili da ode na hadždž i posjeti Allahovu kuću, pa da tamo uputim dovu Allahu džellešanuhu da nam pomogne.“
Njegova žena i djeca začudiše se i rekoše:
„Zar bi ti u ovakvom stanju, kada nemaš ništa i pored svih nas u ovoj oskudici, krenuo na hadždž?“
Tada jedna od Hatimovih kćeri reče:
„Šta vam je? Ako mu dozvolite da ide, ništa nećete izgubiti. Pustite ga da ide gdje želi, jer on je onaj koji traži nafaku, a nije onaj koji je daje.“
Ostali se zamisliše, pa rekoše:
„Tako nam Allaha, ova mala pravo govori. Idi, oče, kuda god želiš.“
Hatim je istog trenutka ustao, pripremio ihrame i krenuo na put prema Mekki.
Kada je osvanulo jutro, počeše dolaziti komšije i koriti porodicu što su dozvolili ocu da ode, a njih ostavio bez ikakve brige i opskrbe. Hatimova djeca tada počeše grditi onu djevojčicu govoreći:
„Da si ti šutjela, ni mi ne bismo ništa rekli.“
Djevojčica tada podiže ruke prema nebu i reče:
„Allahu, Gospodaru i Zaštitniče, Ti ljudima uvijek daješ dobro i nikoga ne zapostavljaš. Pomozi mi i nemoj me zastidjeti.“
U to vrijeme vladar te pokrajine izašao je u lov. Pošto se odvojio od svoje pratnje, ožednio je i krenuo prema jednoj kući koju je ugledao, da zatraži vode.
Bila je to Hatimova kuća.
Kada je vladar pokucao na vrata, upitaše ga:
„Ko je?“
On odgovori:
„Vladar je ovdje. Tražim vode za piće.“
Hatimova žena pogleda prema nebu i reče:
„Gospodaru, slavljen neka si Ti! Sinoć smo zanoćili gladni, a danas pred našim vratima stoji vladar i traži da ga napojimo.“
Zatim uze najnoviji vrč, napuni ga vodom i dade ga vladaru. Vladar uze vrč, napi se vode i učini mu se kao da pije neko posebno ukusno piće.
Upita:
„Da li je ovo kuća nekog velikaša?“
Odgovoriše mu da je to kuća jednog odanog Allahovog roba – Hatima es-Samija.
Vladar reče da je čuo za njega, a vezir dodade:
„Gospodaru, čuo sam da je on sinoć otišao na hadždž u Mekku, a svojoj porodici nije ostavio ništa. Kažu da su svi njegovi ukućani sinoć zanoćili gladni.“
Vladar tada reče:
„A još im i mi otežavamo njihovu ionako tešku situaciju. To nije nimalo humano.“
Zatim vladar skide svoj skupocjeni pojas i baci ga u kuću govoreći:
„Ko mene poštuje i voli, neka da svoj opasač!“
Svi vladarevi pratioci pobacaše svoje opasače, a zatim se okrenuše i odoše.
Vezir tada povika:
„Es-selamu alejkum, o ukućani! Odmah se vraćam da otkupim te opasače.“
Kada je vladar stigao na svoje odredište, vezir se ubrzo vratio i donio veliku količinu novca, koliko su vrijedili ti opasači, te ih otkupio od Hatimovih ukućana.
Što se tiče Hatima, on je istoga dana od vođe karavana dobio besplatnu hranu i piće, jer je ozdravio nakon što je Hatim uputio dovu Allahu džellešanuhu da ga izliječi.
Tako je Allah nagradio Hatima i njegovu porodicu zbog njihovog istinskog i iskrenog tevekula.
Podsjetnik čitateljima:
Tevekul nije samo riječ, već duboko stanje srca u kojem čovjek potpuno vjeruje da je Allah najbolji Opskrbitelj.
Istinski tevekul podrazumijeva trud, ali i smirenost srca, jer onaj ko ima tevekul zna da se svaka briga prepušta Allahovoj mudrosti.
Upravo takav tevekul krasio je Hatima es-Samija, čija priča pokazuje da Allah nagrađuje iskren tevekul.
Izvor:
Subašić, A. (Prir.). (2001). Nasrudin hodža i druge priče. Bihać: Medžlis Islamske zajednice Bihać.