Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na miljenika Muhammeda, s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu i njegove ashabe.
Najveća je radost biti musliman, biti pokoran i ponizan Allahu, dž.š. Najveće je zadovoljstvo biti Allahov sluga. Onaj ko ima Allaha, on je najbogatiji čovjek na svijetu, a onaj ko Ga nema, pa on je samo bijeda.
Danas muslimani svijeta uživaju dvije velike blagodati.
Blagodati džumanskog dana petka, za koji poslanik Muhammed, s.a.v.s., kaže:
„Neće Allah ostaviti nikog na dan džume, a da mu neće oprostiti grijehe.“[1]
U drugoj predaji stoji:
„Zaista Uzvišeni Allah oprašta grijehe svakom muslimanu na dan džume.“[2]
Pored opraštanja grijeha na ovaj dan, Allah nam je danas ukazao drugu najveću blagodat – da ovaj dan bude prvi dan posta u najodabranijem mjesecu, za koji je Poslanik rekao:
„Kad nastupi prva noć ramazana, svežu se svi šejtani i otpadnici džina i zatvore se sva vrata džehennemska, a otvore se sva džennetska vrata, i dozvat će nepoznat glas: ‘O ti koji želiš činiti dobra, okreni se prema meni! O ti koji činiš zlo, prestani, jer Allah ima one koje oslobađa džehennemske vatre i to u svakoj noći!'“[3]
Stoji u predajama da je Muhammed, s.a.v.s., povodom dolaska mjeseca ramazana, rekao:
„Pozvani smo na Allahovu sofru.“[4]
U prošloj hutbi spomenuli smo hadis da Allah, dž.š., ima specijalnu sofru, koju nikad niko nije vidio. Pripremljena je samo postačima. Jedan dio ove sofre sastoji se od posta, dok drugi dio ove nebeske sofre je Kur'an Časni, kojim se duše vjernika hrane i napajaju.
Dakle, pozvani smo Allahu u goste. On je naš Domaćin tokom ovog mubarek mjeseca. Domaćin traži od nas da postimo, da pregradimo puteve otvorene prema ovom svijetu, da bismo bili spremni dočekati Lejletu-l-Kadr.
O postaču, koji posteći žrtvuješ svoje želje i prohtjeve, koji svjesno savladavaš potrebe svoga tijela, kaži nam, čemu tolika žrtva, čemu odricanje!
Razuman čovjek ne poduzima nikakvu akciju dok ne shvati njenu svrhu i ne odredi njen cilj. Ni mu'min, isto tako, neće uraditi ništa dok ne preispita svoju namjeru i ne utvrdi njenu ispravnost. Jesi li ti odredio cilj svoga posta i preispitao svoju namjeru? Da tvoj i moj post ne bude samo običaj.
Post, prije svega, treba biti duhovna aktivnost kojom se želi postići ono što je šerijat odredio, kad Uzvišeni Gospodar u ajetu kaže:
O vjernici, propisuje vam se post kao što je propisan onima prije vas da biste se grijeha klonili. (El-Bekare, 183)
Nije rečeno: Da biste se patili, da biste ozdravili, da biste uštedjeli ili da biste smršali, već je rečeno: Da biste se grijeha klonili.
Allah je na ovaj način učinio post duhovnim ispitom i moralnim eksperimentom. On želi da ovaj post bude sredstvo koje će nas uvrstiti u red Allahovih pravih robova. Biti pravi Allahov rob, znači čistom namjerom pristupiti ramazanu (postu) i Kur'anu, Allahovoj sofri, koja želi prenijeti čovjeka iz životinjskog u istinski ljudsko stanje. Ova sofra će nas prenijeti iz tmine svakodnevnice u vječno svjetlo i duševni rahatluk. Biti ustrajni vjernik, znači zanemariti iskušenja i privlačnosti ovog svijeta i biti uvijek svjestan da su sva zla i sve smutnje u ljudskom egoizmu, što je nespojivo sa posvećivanjem isključivo Allahu.
Vjerniku je najbitnija srčana usmjerenost ka višem i oplemenjivanje duše. Imati kuću, ženu, auto, biznis ili bilo šta drugo, marginalnog je značaja, jer to ljude većinom zasljepljuje i porobljava njihova srca.
Zbog toga je Poslanik, s.a.v.s., ustrajno na svojim plećima nosio brigu o zajednici. Njegova briga u tom pogledu, da njegova zajednica, njegov džemat uspije, prouzrokovala je njegove riječi:
„Obijeljela me je sura Hud i njene sestre.“[5]
Komentatori Kur'ana kažu da je to 112. ajet sure Hud, u kome stoji:
Ti ustraj na Pravom putu, kao što ti je naređeno, i oni koji su uz tebe, i ne budite obijesni, ne prelazite granice. On zbilja vidi šta činite.
U ustrajnosti na Allahovom putu neka nas bodri sljedeće, kako je to rekao Muhammed, s.a.v.s.:
„Mom ummetu je uz ramazan dato što nijednom ummetu nije dato: miris postača je ljepši Allahu od mirisa miska; svi meleki traže oprost za postače dok se ne iftare; svaki dan Allah postačima uljepšava mjesto u Džennetu; svi se šejtani tada zaključavaju; postačima biva oprošteno na kraju dana; postač je u ibadetu sve dok ne ogovara; postač i kad spava ibadeti; uz ramazan sve hurije govore: ‘Ima li ko da nas prosi kod Allaha, pa da ga On oženi?’; post i Kur'an će biti zagovornici postaču na Sudnjem danu; dova postača se ne odbija.“[6]
Ove neizmjerne vrijednosti pripadaju samo onom ko shvati mudrost posta, preispita svoju namjeru i učini je krajnje čistom. Ukoliko iskrsne situacija u kojoj je potrebno žrtvovati se za velike ideale, za mir, za ljubav, mi ćemo već biti spremni, jer smo praktično iskusili strpljivost, žeđ i glad.
O iskreni postači, pošto vam je dova primljena, zamolimo Allaha da ujedini naša srca, da nam spusti iskrenu ljubav i da nam da rahatluk i pobjedu. Amin!
(Ali-pašina džamija, 16. novembar 2001)
Izvor: Sulejman Bugari, Vratimo se Gospodaru, Connectum, Sarajevo, 2005, str. 183-186.