hfz. Halid ef. Hadžimulić
وَقَالُوا أَإِذَا ضَلَلْنَا فِي الْأَرْضِ أَإِنَّا لَفِي خَلْقٍ جَدِيدٍ ۚبَلْ هُم بِلِقَاءِ رَبِّهِمْ كَافِرُونَ قُلْ يَتَوَفَّاكُم مَّلَكُ الْمَوْتِ الَّذِي وُكِّلَ بِكُمْ ثُمَّ إِلَىٰ رَبِّكُمْ تُرْجَعُونَ
Oni govore: “Zar ćemo, kad nestanemo pod zemljom, ponovo stvoreni biti?” Oni ne vjeruju da će pred Gospodara svoga izići. Reci: “Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti.” (Kur'an, Es-Sedžda:10-11)
Naslov
Pitanje o tome šta znače pojmovi fena i beka – prolaznost i vječnost za jednog pravog derviša
1. bejt
Jedan čovjek (u društvu derviša) reče:
„Na ovom svijetu nema derviša!
A ako ga ima, taj nije pravi derviš!“
Komentar
Ako neko za sebe tvrdi da je on derviš, ili ako ljudi za nekog govore da je taj čovjek derviš, to nije derviš! Pravi derviš je sakriven. On sam sebe krije.
Zar se baš ni za jednog čovjeka ne može reći da je pravi derviš? Pa čak ni za onoga, na koga svijet ukazuje?! Odgovara nam hazreti Mevlana:
2. bejt
Jest, on je derviš zahiren (vanjštinom),
jer, kao čovjek, postoji i tijelom i dušom;
(i može se ponašati kao derviš, i nositi derviški kijafet, obući hrku i staviti ćullah na glavu)
Ali, pošto se nije okitio Allahovim plemenitim svojstvima,
on, kao pravi derviš, ne postoji.
(Nije pravi derviš! Odaje ga njegovo ponašanje i njegovi postupci.)
Komentar
Pravi derviš ima samo Allaha! Nema ništa drugo!
Ankarevija: Savršeno siromaštvo je nemati ništa osim Allaha!
3. bejt
Plamen svijeće (usred dana) kada sunce sija,
(je bezvrijedan) kao da ga nema!
Ali, svijeća (i njen plamen),
formalno postoji – to očima vidimo!
Komentar
Ibadet stara čovjeka (koji nema više borbe sa svojim strastima) je kao plamen svijeće usred dana.
A ibadet mlada čovjeka (koji se bori sa svojim strastima) je kao plamen svijeće u noći, kada se spusti mrak; osvjetljava okolinu i služi na korist prisutnima koji u mraku ništa ne vide!
Pa dalje govoreći o dervišu, upoređujući njegovu duhovnu bezvrijednost i ništavilo (tj. nedostatak odgoja i plemenitih svojstava) i njegovo tjelesno postojanje sa svijećom i plamenom, hazreti Mevlana kaže:
4. bejt
Da svijeća zaista postoji dokaz je to,
da – ako na njen plamen stavimo parče pamuka, ono gori!
(svijeća ga sprži)
5. bejt
Svijeća postoji! (Vidimo je!) Ali ona (svijeća)
u danu (dok sunce sja), za nas, ne postoji
(jer nam ne daje potrebnu svjetlost).
Sunce ju je zasjenilo
i učinilo bezvrijednom
(eliminisalo je njenu svjetlost).
6. bejt
Ako vi, u dvije stotine kila meda,
bacite jedan litar sirćeta
(šta će se desiti?)
7. bejt
Miris i ukus sirćeta nestaje,
kad kušate taj med!
(Nema više traga od sirćeta, ono više ne postoji, izgubilo se!)
Premda je ta unca sirćeta sada višak,
kad mjerite na vagi, oboje je zajedno
(i med i sirće).
Komentar
Isto tako, čovjekova svojstva, u Allahovim svojstvima, nestaju i gube se (nema ih više) kad čovjek osjeti slast i užitak Allahovih svojstava.
Ali na vagi pameti – ako ih mjerimo – ona još uvijek u tijelu postoje, pritajena; samo njihov prijašnji ukus, ona gorčina, promijenila se i pretvorila u duhovnu slast i duhovno uživanje.
8. bejt
Pred lavom, gazela gubi pamet!
Ostaje bez pameti i ne može pobjeći, tu je smrt!
(Lav postoji, gazele nema!
Ona je sada iza zastora, izvan života, jer tu, pred njom, je smrt!)
Njeno postojanje je sada – u njegovom postojanju!
Njeno lice nestaje, njeno biće isčezava!
9. bejt
Ovi primjeri, premda su manjkavi i nedostojni
sifata (svojstava) Dženabi Hakka (Allaha, dž.š.)
ipak mogu poslužiti kao dokaz jednog vrenja ljubavi u nama.
(a to znači uzdizanje duše u više sfere)
Vrenje ljubavi ne dolazi od nedostatka odgoja!
Komentar
Oni uzvišeni osjećaji koji se u nama bude, kad se u ibadetu približavamo Rabbu (Gospodaru svijeta), čiste našu dušu i pokreću nas na plemenita djela.
One ludosti koje zaljubljeni radi i provodi, rezultat su jedne prisile, jedne jače sile od pameti.
Kad se dvoje zavole, onda ih tzv. pametni ljudi ocjenjuju kao ludake.
U očima normalnih, dvoje zaljubljenih su abnormalni!
Ko je abnormalan, a ko normalan – to naša pamet ne može presuditi!
Zakoni logike i materijalnog svijeta ne vrijede u carstvu ljubavi!
Ašik je car! On se tako osjeća, šta više, on izjednačava sebe sa Svemoćnim Carem! (tj. on je fena fillah, utapa se u Biće Allahovo!)
10. bejt
Ašikov puls skače (srce hoće iz grudi da mu iskoči)
(on ne može zaustaviti lupanje srca,
on sam iskače van svoje kolotečine,
izvan pravila odgoja i lijepog ponašanja,
on je bez kontrole, ne može se više suzdržati)
On sam sebe stavlja na tas vage Svemoćnog Cara.
(Približava se Allahu, dž.š., i u tom času, on je izvan sebe!)
Komentar
Šta to znači – on sam sebe stavlja na tas vage Cara? Ašik, u stanju zaljubljenosti, ne vlada sobom! On je u vlasti jedne više sile koja vlada njegovim srcem!
Donosi odluke mimo svog razuma! Ne pita ni svoj razum ni savjest. Neko drugi donosi te odluke!
Znajte da se Allah upliće između čovjeka i njegova srca! (Kur'an, Al-Anfal:24)
11. bejt
Zahiren (spolja gledajući) nema na svijetu neodgojenijeg čovjeka,
kao što je jedan ašik!
(Kad ga gledamo i posmatramo – kakve sve gluposti ne čini?!)
Ali, batinen (sa unutrašnje strane, dublje gledajući),
Nema na ovom svijetu odgojenijeg, pravednijeg i savršenijeg čovjeka, kao što je jedan ašik!
Komentar
Jer, on se pokorava jednom uzvišenom zakonu, jednoj jedinoj sili koja svijetom vlada i koja će na koncu pobijediti.
Ašik (zaljubljen čovjek) žrtvuje sve za predmet svoje ljubavi.
12. bejt
O ti odabrani!
(O ti ugledni i poštovani gospodine!)
Znaj dobro (i imaj to na umu) da se, u odnosu na ova dva pojma,
(naoko suprotna) krije jedna velika istina
(Oni – ova dva pojma – su slični i jedan drugom odgovaraju!)
U ove dvije suprotnosti u pogledu odgoja
(u pojmovima odgojen i neodgojen)
ti ćeš naći pravi odgoj!
Komentar
U odgoju je prefinjenost, uglađenost, ali i prešutkivanje istine! U neodgoju je stvarnost i otkrivanje istine!
Odgojen i neodgojen, ta dva pojma suprotna su jedan drugom. Ali znaj, da su oni – u skladu! (Da jedan drugom odgovara.)
Nema suprotnosti među njima, ne može biti jedno bez drugoga! Oni su jedno prema drugome kao predmet i njegova slika u ogledalu.
Hikmet jedan (čudo pred našim očima)! Kako površno ljudi gledaju na stvari i kako ne vide istinu! Istina im je pred očima, a oni je ne vide ili je namjerno sakrivaju! Ili je grubo iznose, ne birajući riječi! Ali to je edepsuzluk (sakriti istinu).
Odakle sad taj edepsuzluk? Odakle ta nepristojnost jednog normalnog i pametnog čovjeka?
13. bejt
Zahiren, ako gledamo s vana, on (ašik) je edepsuz!
(neodgojen)
A zašto se tako ponaša?
Zato što mu je ljubav zanijela pamet!
14. Bejt
A kad pogledaš u ‘batin’,
(u ‘alemi-gajb’, u svijet iza zastora)
pa gdje je ta njegova krivica?
(zašto ašika korimo i optužujemo?)
Zašto tužba, zašto osuda?
Gdje je prestup, gdje je prestupnik?
Nema ništa. Mi pogrešno sudimo, jer stvari pogrešno vidimo i pogrešno ih postavljamo!
Pejgamberova dova:
Ja Rabbi, pokaži nam istinu istinom (pokaži nam je u njenoj pravoj svjetlosti), pa da je slijedimo! A pokaži nam i neistinu (laž) u njenom pravom liku, pa da je se klonimo!
Sad nam hazreti Mevlana iznosi jedan primjer naše obmane i zavaravanja, kako mi sami sebe obmanjujemo!
Umro Zejd! – Prosta rečenica, subjekat i predikat. Ali, šta se sve u njoj krije!
15. bejt
Kad reknemo ‘umro Zejd’
(imamo jednu čisto prostu rečenicu)
U toj rečenici Zejd je subjekat
(faktor koji vrši radnju, djeluje)
Ali, u stvari, on (Zejd) nije taj faktor,
on ne djeluje, on je pasivan!
(on je nepokretan, on trpi nečiju radnju)
Komentar
Neko drugi vrši tu radnju nad njim.
Neko drugi ga usmrćuje.
Neko drugi zadaje mu taj smrtni udarac.
Neko drugi ga lišava života! Taj faktor, taj izvršivač, taj subjekat, za naše oči je sakriven! Ali on je prisutan!
To je melek koji donosi smrt!
Kjafiri u Mekki postavljaju pitanje Pejgamberu, pa kažu:
Oni govore: “Zar ćemo, kad nestanemo pod zemljom, ponovo stvoreni biti?” Oni ne vjeruju da će pred Gospodara svoga izići.
Reci: “Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti.”
(Kur'an, Es-Sedžda:10-11)
Sad nam hazreti Mevlana iznosi pravu ulogu ovih faktora: subjekat-objekat, objekat-subjekat!
16. bejt
On (Zejd), u ovoj rečenici je subjekat
Ali ‘manen’, po značenju, ta riječ je objekat!
Komentar
A pravi subjekat je smrt, jer ona mu zadaje posljednji udarac, ona ga ubija! Ona mu život oduzima! Zar Zejd da bude subjekat?!
17. bejt
Kakav subjekat, kakav činilac, kakav faktor koji djeluje
da on to bude, Zejd, čovjek?!
On, koji je nemoćan, sada, pred svojim odlaskom sa ovog svijeta,
pred svojim isčeznućem i nestankom!
Sada, kad svi faktori djeluju protiv njega,
bolest, smrt i melek, a svi su odvojeni od njega i sakriveni;
Nijedan se ne vidi, a svi su prisutni!
Pogovor
Smrt dolazi!
Da se podsjetimo na nekoliko ajeta iz sure Vaki'a koji nas podsjećaju na to, kako je čovjek nemoćan pred dolaskom smrti.
A zašto vi kad duša do grla dopre, i kad vi budete tada gledali, a Mi smo mu bliži od vas, ali vi ne vidite, zašto je onda kad niste u tuđoj vlasti ne povratite, ako istinu govorite?
(Kur'an, El-Vaki'a:83-87)
Tu je čovjek nemoćan!
Rezime:
Ovo je jedan prekrasan primjer!
Umro Zejd!
Zejd – po gramatici subjekat, a po značenju objekat i to trostruki objekat!
Tri faktora vrše nad njim radnju: bolest, melek i smrt. Pa i ova tri subjekta – bolest, melek i smrt – objekti su više sile, koja svemoćno vlada nad životom i svijetom!
Izvor: ŠEBI ARUS, godišnjak Tarikatskog centra, broj 15/16, Tarikatski centar Sarajevo, Sarajevo, 1995, str. 8-19.