Ezopova basna
Jednog dana jedan mlinar u pratnji svog najmlađeg sina, koji je imao petnaest godina, uputi se na vašar da proda magarca. Da se životinja ne bi ne bi umorila, vezali su je za dugi štap koji su nosili na ramenima. Na putu susretoše seljaka koji im reče: – Ovo je smiješno. Ne zna se koji je od njih trojice veći magarac!
Uvrijeđeni mlinar polomi štap i spusti magarca. Potom zapovjedi sinu da zajaše životinju. Pored njih prolazila su tri trgovca, pa im rekoše:
– Nikad nismo vidjeli nešto slično. Snažan i zdrav mladić na magarcu, a umorni starac sijede kose – na nogama!
Kada je čuo njihove riječi, starac naredi sinu da siđe, a potom on zajaši magarca. Ubrzo zatim prođoše tri djevojke i rekoše :
– Jadni mladić. Hoda po ovoj vrućini, dok starca nosi magarac.
Na to starac odmah naredi sinu da i on uzjaše. Ali potom prođoše tri zemljoradnika i jedan od njih reče:
– Jadna životinja, mora nositi dvije osobe!
Tad stari mlinar uzviknu:
– Stotinu mu gromova! Kada čovjek pokušava svakome udovoljiti – lud postane!
Siđe sa magarca i natjera sina da učini isto.
I upravo nadomak vašara susretoše jednog farmera, koji reče:
– Baš lijepo! Magarac slobodan, a gospodari se umaraju i troše đonove cipela.
No, ovog puta mlinar odluči da ne sluša šta drugi govore i nastavi raditi po svome.